Piše: Mihailo TERZIĆ
Ideološka platforma FČK ima duboke korijene u prepoznatljivoj strategiji i taktici koja je crnogorsku državu, prije skoro jedan vijek, odvela na istorijsko gubilište. Ubili su je oni koji nijesu tražili oslonac u viziji generacija crnogorskih Prvaka, Gospodara i Glavara, koji su stoljećima uspješno vodili Crnu Goru između Scila i Haribdi da bi joj spasili dostojanstvo i slobodu. Uspješno su je spašavali od raznih neprijatelja, a samo jednom su prevareni od „danajaca“ i domaćih dvokapića i abonenata na tuđim koritima.
Providna manipulacija: Valja pogledati političke oslonce aktuelne elite FČK i njihove pokušaje da manipulišu građanima Crne Gore.
Prvo, FČK ne nudi nikakav konkretan program ni riješenja. Ni ekonomska ni kulturna ni politička. Nude samo, već viđene naručene metode raskola, sukoba, haosa i rušenja. Grubim tehnikama manipulacije pokušavaju atomizirati pojedince, uključiti ih u „gomilu“ kojoj nude iracionalnie stereotipe „srpstva“, „svetosavlja“ i „rusofilstva“. Pokušavaju pojedincima,kod koji još nije ukorijenjen crnogorski otadžbinski patriotizam, izazvati pozitivne emocije prema identitetskim fasifikatima koji su Crnoj Gori nametani kao originali, poslednjih 150 godina.
Drugo, FČK pokušava kod djela građana vještački izazvati kolektivnu mržnju prema svemu što nije prorusko, prosrpsko i svetosavsko. Ikonografija, hagiografija i znakovana simbolika protesta koja izaziva asosijacije užasa, nepogriješivo otkriva namjeru da se nastupima koje organizuje FČK želi probuditi „uspavana pošast velikodržavne hegemonije“.
Lideri FČK svoju poziciju u crnogorskom paralamentu instrumentalizuju, kako bi de, uz pomoć energije zavedenih građana i uličnog nasilja, nekako dokopali vlasti. Pokušavaju ubijediti crnogorsku javnost, da su univerzalne civilizacijeke vrijednosti Evrope štetne i opasne za Crnu Goru.
Treće, FČK providnim manipulacijama zloupotrebljava nezadovoljstvo pojedinaca socio-ekonomskim uslovima i to projecira kao posledicu kriminalnog činjenja aktuelne vodeće državne političke elite. Iako je mnoštvo iskonstruisanih afera na račun predsjednika Vlade neslavno završlo, oni i dalje ulagivačkim glasom pokušavaju „upecati“ građane na tu udicu, i utopiti ih u „gomilu“ gdje gube svoje „Ja“ i postaju objekat manipualIcije. Pomoću mnoštva medija, čija se uređuvačka politika kreira van Crne Gore, pokušavaju da u kolektivnu svijest građana prokrijumčare podvalu, šminku i prazna obećanja koja im predlažu politički mentori izvan Crne Gore.
Panična žurba i bježanje od dijaloga: Sledeća karakteristika FČK je panična žurba da se njihovi ciljevi odmah moraju ostvariti, prije nego se razobliče pravi motivi protesta. Parole tipa; „noćas vlada mora pasti“, “nema povlačenja“, „lopovi moraju pred sud“ kao i grubo provociranje pripadnika represivnih sistema Države, su dimna zavjesa koja, samo za kratko, skriva pravu namjeru organizatora da naprave haos, sukobe pa i pogibije, kako bi za to, naknadno, optužili državu da nema kapaciteta da upravlja i da Crna Gora nema kapacitet samoodrživosti.
Peta karakteristika protesta FČK je provjerena metoda koja najsigurnije otkriva pokušaj manipulisanja jeste činjenica, da manipulatori uporno bježe od Dijaloga.
Dijalog je najveći protivnik manipulacije. Kada Mandić sa „kadrovskim jezgrom“ mjesecima bježi sa radnog mjesta u parlamentu, samo da ne bi pao u iskušenje dijaloga sa istinom, nepogriješiv je indikator da se radi o manipulaciji „par ekselans“.
Fabrika za proizvodnju afera: Za FČK je najvažnije da neprestano proizvodi afere i što duže drži kontaminiranu društvenu atmosferu, kako se garađani ne bi dosjetili da postave krucijalna pitanja: „A đe su do sada bili manipulatori. Ko njih plaća? Kakvo je njihovo lično bogatstvo? Ko plaća organizovanje antidržavnih protesta? Šta stvarno nude organizatori i koji im krajnji cilj?
Organizatori su svjesni, da bi istiniti odgovori na pitanja razobličili njihove manipulatorske ciljeve, a energija zavedene mase bi prestala biti njihov saveznik.Kada proradi proces svjesne obrade manipulatorskih parola i kad ljudima „kliknu“ realne činjenice, da CG u svojoj istoriji nikada nije toliko prednjačila u regionu kao sada,parole FČK postaju pjena.U kontaktu sa demokratskim,ekonomskim i civilizacijskim uspjesima Crne Gore, frontovsko-četničke podvale i manipulacije postaju smiješna bulevarska burleska.
Šta stvarno žele lideri FČK: Postupci, forme i sadržaji koje organizuje ova koalicija otkrivaju stvarne motive i ciljeve organizatora. Njima nije stalo do promjene aktuelne politike, cilj im je promjena suštine države a osnovni motiv je vratiti crnogorsku državu na, već poznati, „slijepi kolosjek“ njenog nestanka. Sve što čine poslednjih mjeseci, više liči na legalnu antidržavnu političku frakciju, sa elementima pobune, nego na savremenu građansku opoziciju koja nudi kvalitetnija riješenja da se stigne do zajedničkog cilja.
Pozivajući se na noviju crnogorsku političku tradiciju oni selektivno glorifikuju parcijalne i taktičke poteze glavara i gospodara crnogorskijeh, istrgnute iz istorijskog konteksta, a namjerno zanemaruju stalnu konstantu njihove temeljne vizije, da se sačuva slobodna država Crna Gora. Crnogorski entitetski jezgrovni kolektivitet, koji je bio okosnica crnogorskog trajanja, degradiraju retrogradnom četničko-dvokapićkom mentalnom matricom sa bližim ciljem da spriječe izvjestan put Crne Gore u društvo naprednih zemalja Evrope.
Providni moralni apsurd prvaka FČK je pokušaj da sramotu političkih ciljeva maskiraju pozajmljenom parolom „Sloboda traži ljude“. Ovom neskladu, poruke parole i stvarnosti, najbolje bi odgovarala istinita poruka narodu, „Izdaja traži neljude“.
Dante Aligijeri je izdajstvo Otadžbine smjestio u deveti najdublji deo grotla pakla.Tarpeja je izdahnula pod pritiskom „darova“ zbog kojih je izdala Rimljane. U crnogorskoj tradiciji „izdajstvo je sramota duža od života“. Znalo se reći nosiocima nečasne rabote „stid me je vaše sramote“.
Manje je važno koja će stigma obilježiti FČK i da li će skonačati na Tarpejskoj stijeni. Važnije je koliku je štetu kadra da učini Crnoj Gori i njenim građanima.Njena kadrovska baza je u osipanju, manipulativne tehnike su ogoljene a motivi otkriveni. Osipaju se i koalicioni partneri, kojima je politika sredstvo a patriotizam zanat za političko preživljavanje od izbora do izbora. Ipak, ne smijemo zanemariti dubinu infektivnog jezgra ideje, Projekta Velikog Zla, koja je više od jednog vijeka usiljavana koletivnoj svijsti u Crnoj Gori da nijesu ono što jesu, valja biti oprezan i uvijek iznova preispitivati i vršiti dezinfekciju kulturno- političkog ambijenta u Crnoj Gori, koji može biti pogodan za recidive već „preležane zaraze“.
Osluškivanje ćutanja: Onima koji u politici zanaju da slušaju ćutanje, i čuju povremene multimedijalne mentorske savjete, deputata iz Moskve ili dežurnog Koštuničinog anticrnogorca iz Beograda, nije teško zaključiti da Projekat Velikog Zla nije arhiviran. Sa njega se redovno briše prašina.
Kada Matija Bećković saopštava Sputnjik-u, da Crnom Gorom treba da dominiraju atavizmi –neka vrsta „nekrokratije“ jer su, navodno, najviđeniji vladari crnogrorski ostavili u amanet potomcima; „držite se Rusa“, treba imati u vidu da je Akademikov pristup crnogorskoj istoriji eklektistčki, tračerski i zlonamjeran.
Akademik SANU, pokazuje i zlu namjeru, atakujući na emocije i podsvijest, manje ili pogrešno informisanih građana Crne Gore, da podlegnu autoritetu akademika, ne uključujući svijest za analizu „amaneta“u istorijskom kontekstu dešavanja.
Nije centralno pitanje „držite se Rusa“ ili Srba ili bilo koga, nego je glavna briga bila vizija. Kako u konkretnim uslovima sačuvati Crnu Goru, slobodnu i nezavisnu i kako u njoj stvoriti uslove za život dostojan čovjeka. Kako joj obezbijediti mjesto u društvu najboljih. Akademik, na žalost, ne poznaje ni suštinu Hitlerove rasističke ideologije i karakter rata koji je vodio, pa misli da Hitler iz humanih razloga prema pravoslavlju, nije slao Srbe na Ruse? Slao ih je u koncentracione logore i spremao da „đubre njemačke njive“. Mogao bi Akdemik da zna da nije bilo baš tako, da nijedan Srbin nikada nije ratovao protiv Rusa. Jeste, i još je komandovao u ratu protiv Rusa pa i protiv svoje braće Srba. Valja se sjetiti feldmaršala Svetozara Borojevića- von Bojna, od majke Stane. Valjda jedinog feldmaršala koji nije bio Njemac. Sumnjam da je Rusima slao srpsku gibanicu.Toliko o znanju ove anticrnogorske „pjesničke narikače“ kako ga nazva Basara.
Očigledno je, da su i nekad moćni politički i logistički mentori FČK-je utanjili a njihovi ostaci su postali kompromitirajući. Nema više kanabeta, nema apanaža, nema zveckanja oružjem. Nova su vremena, novi geopolitički interesi velikih. Na djelu je planetarni sukob sofisticiranih tehnologija na putu otkrivanja „božje čestice“ i primordijalnog najstrašnijeg „pametnog“ ekspoziva –ljudskog tijela.
U tom tragičnom planetarnom sukobu sadržana je puka za narode malih država. Sve se može uzeti, oteti i razoriti, jedino ostaju neuništiva patriotska osjećanja. Ona su najjača, najljudskija i najpoštenija sila kad brane svoju otadžbinu. Crnogorska istorija akumulirala toliko patriotske energije od generacija milenijumskog trajanja crnogorskog jezgrovnog entiteta, da je dovoljna za posticaj budućim generacijama da zanaju čuvati, graditi i braniti svoju Otadžbinu i da zanju lučiti patriotu od izdajnika. (Autor je predsjednik Skupštine Nacionalnog saveza crnogorske manjine u Beogradu)
