Pišite kraće
Zašto je to bitno: Ko god da su vaši čitaoci, oni generalno postaju nestrpljivi. Može lako da se dogodi da odustanu od vašeg bloga, e-maila ili teksta prije nego što ste uopšte poentirali. Svaka suvišna riječ čini čitaoce nestrpljivim.
Zašto to radimo: Lakše je kucati nego skraćivati i uređivati. Zato ljudi gomilaju riječi.
Kako da to popravimo: Kratite. Brišite tekst "zagrijevanja" i odmah pređite na poentu. Smanjite detalje i ponavljanja. Radite kao da vas svaka riječ koju objavite košta pet eura.
Skratite rečenice
Zašto je to bitno: Da bi vas lakše i bolje razumjeli.
Zašto to radimo: Svaku novu rečenicu okupiraju nove ideje. Takođe, mislimo da duže rečenice čine da naš rad djeluje sofisticiranije.
Kako da to popravimo: Prekinite rečenicu na kratke djelove. Neka svaka rečenice bude jedna ideja. Razmišljajte i pišite kao Hemingvej.
Izbacite poštapalice
Zašto je to bitno: Riječi kao što su „generalno" i „većina" čine da vaš tekst zvuči neubjedljivo i dvosmisleno.
Zašto to radimo: Plašite se da kažete šta stvarno mislite. Ove riječi ublažavaju stav koji je u tekstu izrečen. U suštini, krijete se iza tih riječi.
Kako da to popravimo: Izbrišite ovakve poštapalice, i pročitajte rezultat. Ako vam se ne čini dobrom ta rečenica, onda napišite izjavu sa još izraženijim stavom. Ako nema stava, nemate šta da kažete, izbrišite tu rečenicu.
Na primjer, Wall Street Journal je objavio rečenicu: "Većina kompanija sa tradicionalnim modelom poslovanja vjerovatno ima nekoliko radikalnih programera." Umjesto toga bolje je: "Svaka kompanija ima radikalnog programera ili dva."
Izbacite žargon. Pišite jasno.
Zašto je to bitno: Žargon čini da se čitaoci osjećaju glupim. Često se dešava da uopšte ne znaju šta ste mislili kada ste napisali neki žargonski izraz.
Zašto to radimo: Možda mislite da nas žargon čini sofisticiranijim. Ili želite da se približite čitaocima. Ili krijete da, ustvari, ne razumijete ono što govorite.
Kako da to popravimo: Zamislite da pričate sa svojom majkom, bakom, odnosno sa nekim ko ništa ne zna o temi o kojoj pišete. Objasnite joj na jasnom srpskom jeziku. Ako koristite strane ili tehničke izraze koji su jasniji i kraći, prethodno ih objasnite. Na primjer, objasnite šta je share, like, kompetitivan, itd.
Kada navodite brojeve, radite to efektno.
Zašto je to bitno: Ako je koristite kako treba, statistika može da pojača poentu.
Zašto griješimo: Mislite da možete da koristite bilo koji broj, i da će vam to dati krebilitet.
Kako to da popravite: Kada koristite statistiku, uvijek je stavljajte u kontekst (uvijek je poređenje SA nečim). Nemojte koristiti "procjenjuje se" jer može da zvuči kao da ste izmislili, već navedite izvor . Na primjer: Institut za sociološka istraživanja procijenio je...
Koristite zamjenice "Ja", "Mi" i "Vi (Ti)"
Zašto je to bitno: Kada ih koristite ovako zajedno, kreirate vezu između pisca (Ja), njegove organizacije (Mi) i čitaoca (Vi/Ti).
Zašto ne koristimo: Nekad nam izgleda strašno da se obraćamo direktno čitaocu. Zvuči neformalno.
Kako to da ispravimo: Zamislite čitaoca. Onda ponovo napišite riječ "Vi/Ti". Na primjer, pravilo: "Torbe teže od 10 kilograma neće biti dozvoljene u šoping centru.", zamijenite „Objezbeđenje vam neće dozvoliti ulazak u šoping centar ako je vaša torba preteška (teža od 10 kilograma)."
Navodite primjere
Zašto je to bitno: Tekst bez primjera je dosadan i nema kredibilitet. Tekst koji ima primjere postaje živ.
Zašto ne koristimo: Primjeri dolaze iz istraživanja, dakle, da bismo došli do rezultata, potrebno je da istražujemo. U suštini, primjeri nam oduzimaju vrijeme.
Kako to da popravimo: Za svaki ozbiljniji tekst, planirajte da provedete pola vremena tako što ćete temu prvo da istražujete. Ako nemate stvaran primjer, koristite hipotetički. Ako je moguće, navedite osobu koja je nešto uradila, ne kompaniju.
Koristite „putokaze"
Zašto je to bitno: Ako pišete bilo šta duže od jedne strane, ljudi žele da znaju zašto toliko vremena posvjećujete određenoj temi.
Zašto ne stavljamo „putokaze": Plašite se da ćete zvučate suviše pedantno. Što je još gore, ako vaš tekst nije dobro organizovan, ne možete da objasnite strukturu.
Kako da to popravite: Nakon što ste postavili glavne teze, napišite ovo: Evo kako ću to objasniti. Onda uključite nekoliko kraktih rečenica ili listu.
Prebacite poentu priče
Zašto je to bitno: Imate samo nekoliko rečenica da privučete pažnju čitaoca. Ako poentu, odnosno stav o određenoj temi odmah stavite na prvo mjsto, čitaoci će se držati teksta da vide da li ćete tvrdnju i dokazati.
Zašto to radimo: Svi smo naučeni tako da pišemo: Prvo ono, zatim ovo, pa zaključak. Takođe, mnogi se plaše da će uplašiti čitaoce ako odmah krenu sa jakim stavom.
Kako to da ispravimo: Natjerajte sebe da počnete jasnim stavom. Ako ne možete, napišite uvod koji će dovesti do tog stava, a zatim ga izbrišite. Jednom kada završite djelo i shvatite šta ste zaista htjeli da kažete, ponovo napišite tvrdnju.
Ne koristite pasiv
Zašto je to bitno: Pasivne rečenice kriju ko „djela", i stvaraju nelagodnost.
Zašto to radimo: Često nas profesori uče da tako pišemo. Takođe, nesigurni ste oko toga šta imate da kažete, i krijete se iza pasivne forme.
Kako da to popravite: Pronađite ko je „glavni glumac" u rečenici i neka on bude subjekat. Na primjer, „GMO je sve više koršćen u hrani" zamijenite: „Prehrambena industrija sve više koristi GMO."
Izvor: Biz Life; foto: metro-portal.hr
