Zato ozbiljni naučnici priznaju da se psihologija terorizma još uvijek više kreće u vodama teorije i mišljenja, nego empirijskih podataka.
Ipak, relevantne informacije postupno postaju sve dostupnije, a one sve više pokazuju da je terorizam uglavnom korisnije posmatrati u kontekstu političkih i grupnih dinamika i procesa, nego onih individualnih.
Većina stručnjaka danas se slaže da teroristi nisu psihopate u klasičnom smislu te riječi. Dr Džon Horgan, rukovodilac Međunarodnog centra za istraživanje terorizma na Državnom univerzitetu Pensilvanija i autor knjige "The Psychology of Terrorism" ("Psihologija terorizma"), kroz razgovore sa 60 bivših terorista dobio je zanimljive uvide. Na osnovu njih došao je do zaključka da su radikalizaciji i terorizmu skloniji ljudi koji imaju sljedeće osobine:
- Osjećaju ljutnju, otuđenje kao i društvenu isključenost i obespravljenost
- Vjeruju da im njihov trenutani politički angažman ne daje moć da utiču na stvarne promjene
- Identifikuju se s osobama koje smatraju žrtvama društvenih nepravdi protiv kojih se bore
- Osjećaju potrebu da preduzmu neku konkretnu akciju umjesto da samo razgovaraju o problemima
- Vjeruju da nasilje protiv država nije nemoralno
- Imaju prijatelje ili članove porodice koji podržavaju njihove ciljeve
- Vjeruju da im uključivanje u neki pokret nudi društvene i psihološke nagrade, kao što su avantura, druženje i snažniji osjećaj identiteta
Uz sve navedeno, treba uzeti u obzir činjenicu da su teroristi uglavnom mladi ljudi. Adolescencija je često psihološki teško razdoblje u kojem osoba postaje svjesna sebe kao nezavisne individue, što može da bude uzrok ranjivosti i krhkosti. Zato je takvim mladim ljudima potreban snažan osjećaj pripadnosti i identiteta. To je jedan od ključnih razloga zbog kojih se mnogi mladi na zapadu pridružuju raznim bandama, postaju sljedbenici supkultura ili se uključuju u vjerske zajednice i sekte, od kojih su mnoge prilično radikalne. One mogu da im ponude snažan osjećaj smisla, identiteta i pripadnosti, ali i ublažeosjećaj nevažnosti, besmisla i otuđenosti.
Izvor: T portal/Nenad Jarić Dauenhauer
Foto: Reuters/Alaa Al-Marjani
