Piše: Mihailo TERZIĆ
Nijesu okupljeni pročetnički čelnici, na čelu političke burleske, samo u konfliktu sa vladajućom elitom crnogorske države, njeni oblici i sadržaji političke borbe za golu vlast, prestavljaju intelektualnu prazninu i civilizacijski incident. Takav oblik političke borbe ne spada ni u jednu fioku dosad poznate političke doktrine.Patološka želja za vlašću, čelnicima ove političke alternative na čelu sa DF, blokirala je objektivnu percepciju stvarnosti i nametnula metod histerične destrukcije koji dovodi patokratskom stanju i anarhiji.
Na „paradi“ banalnosti, ponekad je bilo više vođa no pristalica, više tirada nego razboritosti, više destrukcije nego razuma i puno galame i malo zdrave pameti. Oni koji plaćaju organizatore političkog vašarišta, a to su „radnici i trudbenici“ Podgorice, bili su spriječeni, više od dvadeset dana, da normalno stižu na radno mjesto i da zarade, jedva trećinu plate koju primaju organizatori ove sramote.To je oblik kolektivnog nasilja „par ekselans“.
Šajkače, kokarde i prasad kao ikonografija: Posebno negativne asocijacije je ostavila ikonografija sa hodajućim znojavim nosiocima znamenja; šajkača, kokardi i prasadi, ispod zastava strane zemlje,za koju Domanović reče da je poznata „jer ima puno svinja“.Sve je to pomalo podsjećalo na propagandnu ideologiju „prasećih brigada“ koje su nekada pripremale „trojanskog konja“ da spriječe Crnu Goru na putu slobode i nezavisnosti. Ovog puta u „trojanskom konju“ nijesu bili borci bataljona, već propagandni materijal iz poznate ideološke „radionice, za instiktivno manipulativno aktiviranje građana da zaustave izvjestan put Crne Gore u NATO integracije, đe „trojanski konji“ i razni jurišni bataljoni definitivno gube smisao i značaj.
Svjesni nemoći i anahronosti ponerološke ideologije, čelnici organizacije „kampovanja“,bili su, zadnjih dana prvog čina protesta, u panici. Nijesu vjerovali da, ni nakon dvadest dana haosa koji čine niko ne reaguje. U nedostatku izlazne strategije, počeli su začikavati Državu da interveniše. Bili su sigurni, ako država ne interveniše, sami od sebe će nestati sa političke scene Crne Gore.
Kako je Vili Bran komentarisao Dolanca: Stariji se sjećaju, kako je Vili Brant, dosta davno, komentarisao stav tadašnjeg ideologa Jugoslavije Dolanca, da se međusobno svađamo u Jugoslaviji ali “ako nas neko sa strane napadne bićemo svi ko jedan“. Brant mu je odgovorio: „A šta će biti ako vas niko ne napadne“? I nije, i Jugoslavija je nestala.
Aktuelna vlast se nije držala ove Brantove mudrosti. Potpuno je legalno i legitimno uklonila vašarište iz centra grada i prekinula dvadesetdnevno nasilje nad građanima Podgorice. Intervencijom su oživjeli političkog mrtvaka, ponudili mu privid optimizma u sopstvenom ništavilu. Intervencija je zapravo bila jedina izlazna strategija za organizatore protesta. Sačuvala im je minimum političkog dostojanstva, dala infuziju za nove provokacije i retrogradne destrukcije.Ali i dala šansu da pokažu svoje pravo lice, smisao i cilj protesta, njegove inspiratore i političke mentore.
Lažni patriotizam: Prvi čin rialiti šou-a nosilaca puljavih političkih iluzija je okončan, a na „Straduljak“ je dekontaminiran, nastvalja drugi, sa iznuđenom novom ikonografijom lažnog patriotizma i starom mentalnom matricom ljudi, vazda narednih da se po principu „korisnih idiota“, na „daljinski“ aktiviraju, na štetu samostalne i nezavisne Crne Gore i Crnogoraca.
Slijedi treći čin, kome predhodi pojačana manipulacija građanima Crne Gore. Lažnim konstruktima i uvredama, pokušavaju se kompromitovati čelnici aktuelne vlasti. Sve to u funkciji ostvarenja bolesne projekcije organizatora, da se Crna Gora skrene sa puta evro-atlanskih integracija i vrati u podanički položaj centrima moći izvan Crne Gore.
Od umješnosti i mudrosti upotrebe imunoloških mehanizama države Crne Gore, zavisi hoće li se demokratija u politici podići na nivo moralnih kriterija koji oslobađaju stvaralačke vrijednosti, ili će pomoći da se tzv. „afektivni defekt“ ličnosti koji organizuju protest, pretvori u snagu predatora koji doprinose makrosocijalnom zlu i haosu. (Autor je predsjednik Skupštine Nacionalnog saveza crnogorske manjine u Beogradu)
