Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Ovakav kakav je, nerazuman i bez savjesti, mirno spava noću. Orazumljen sreo bi se s noćnim morama. Sustiglo bi ga sve za što nije odgovarao pred zemaljskim sudovima, sva zla koja je izgovarao i sva zla koja je podsticao. Nije zalud u anglosaksonskom pravu jednako odgovoran onaj koji podstiče na zločin kao onaj što ga je izvršio. Malo je ljudi u Crnoj Gori koji mu mogu uzeti primat u zlu koje je stizalo iz nje ili se sticalo u njoj.
Umišljeni nasljednik Petra I: Umišljajući da je nasljednik Petra I Petrovića jedino što je nasljedio je slika Crnogoraca iz vremena u kojem je Petar I živio. Kao da se danas, u XXI stoljeću, obraća onim Crnogorcima iz vremena Petra I; neobrazovanim, violentnim gorštacima, sklonim pljački, ubistvima, osvetama, ... Petar I Petrović Njegoš, Sveti Petar Cetinjski, u narodu je ostao upamćen kao veliki pomiritelj. Nijesu kletve Petra I Petrovića imale za cilj da dijele Crnogorce, da ih odvraćaju od boljeg života, niti im je bio cilj da odvrate Crnogorce od napretka svoje zemlje. One su bile izraz nemoći da na drugačiji način objasni tadašnjim poludivljim Crnogorcima da se moraju poštovati određena pravila, da moraju postojati zakoni, kakve takve ustanove, porezi, knjige, obrazovanje. Bio je političar snažnog formata, uspješan diplomata, zakonodavac i reformator i poštovani arhimandrit. Donio je 1798. godine Stegu i Opšči zakonik crnogorski i brdski i osnovao Praviteljstvo i Sud. Siguran sam da bi njegove mošti smirenije ležale u Cetinjskom manastiru da mogu spoznati kako je Crna Gora postala moderna država sa skoro svim atributima koje jedna država treba da posjeduje. Daleko je to od funkcionisanja u poređenju sa zemljama sa dugom tradicijom, no ništa se ne dešava preko noći. Njegove mošti danas može samo da žulja to što u manastiru u kojem se stvarala država Crna Gora bahati se pop Crkve koja pripada drugoj državi i drugom narodu i koji prezire državu kojoj je manastir spomenik i simbol njene državnosti.
Bećkovićki sindrom crnogorskog porijekla: Amfilohije Radović je, prije nekoliko dana, na udarnoj, prvoj strani, u „listu pristojne Srbije“, beogradskoj Politici, dao kraći intervju osobi po imenu Aleksandra Petrović, koja se proslavila izuzetno stupidnim pitanjima. Ili je limitiralo neznanje i neobrazovanost, ili i ona dijeli „vrijednosti“ iz vremena Vizantije sa sagovornikom, ili to prezime Petrović znači da ima bećkovićki sindrom crnogorskog porijekla i izostanka bilo kakve logike i pameti kad se bavi Crnom Gorom. Evo nekih od „genijalnih“ pitanja koje je Aleks izvukla iz dubine svog tijela a koje ni uz pomoć iluzionista nije moguće pronaći u nacrtu Zakona o slobodi vjeroispovjeti koji predlaže Vlada Crne Gore: „Može li oduzimanje crkava i manastira biti prvi korak ka uspostavljanju nekakve državne religije u Crnoj Gori?“ Staviću i ja još jedan znak pitanja - ? Na glupost se odgovara glupošću: „Oni hoće da ograniče jednu bezgraničnu ustanovu kakva je Crkva ...“ kaže Amfilohije, hotijući reći kako kako je njegova zabludnost bezgranična u umišljanju da njegova Crkva nije obično udruženje građana u pravnom smislu i da je njegova Crkva nebeska, izvan zemaljskih zakona i regula. Odavno ja tvrdim da je taj gospodin trebalo da svijet gleda iza rešetaka zbog širenje mržnje, podsticanja i podržavanja ratnih dejstava koja su za posljedicu imala mrtve, ranjene i raseljene. Možda bi mu to smanjilo umišljenost da je nešto više od običnog građanina u crnoj haljini koji prodaje ljubičastu maglu.
„Znači li to da bi neka „crnogorska pravoslavna vjerska zajednica” zamenila Srpsku pravoslavnu crkvu?“ – ne odustaje Aleks sa svojim neartikulisanim apercepcijama moderne države, zakona, vjerskih organizacija, pa joj predlažem da se hitno zamonaši i živi u svijetu svojih uvjerenja.
Zakon izjednačava sve vjerske zajednice: Nije na odmet reći da Zakon o slobodi vjeroispovjesti koji predlaže Vlada Crne Gore izjednačava sve vjerske zajednice pred zakonom i ukida vjersku diskriminaciju, potpuno suglasno međunarodnim poveljama i odlukama nadležnih evropskih institucija kada je u pitanju odnos države i vjerskih zajednica. „To da li se crkva zove srpska ili ruska, uslovljeno je bilo vremenom, ili prostorom, ili većinom vernika koji pripadaju toj crkvi.“ Samo je važno, Amfilohije Radoviću, da se ne zove Crnogorska? Iako se tako zvala do 1918. kada je potpuno nelegalno ukinuta i pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine u članu 40. je pisalo: "Državna vjera je u Crnoj Gori istočno pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori". U narečenom intervjuu Amfilohije izgovara nevjerovatnu rečenicu koja na pravi način govori da njemu nije ništa jasno, da je sve pobrkao, polupao lončiće... „ Kad bi to bila Crna Gora kralja Nikole, ona prava istinska Crna Gora, s granicama koje su se zadržale do 1945. godine, koje su međunarodno priznate, kada je Zetska banovina obuhvatala Metohiju i delove Kosova, onda bismo i mogli to da prihvatimo, da se nekako sporazumemo.“ Govori li Amfilohije o čovjeku kojega su „njegovi“ obeščastili, proćerali, oduzeli mu sva prava, imovinu, urinirali po improvizovanom kovčegu u Nikšiću, predlagali da može da ga svako ubije a da ne odgovara...? Zar nije zločin da krvnici Nikole I Petrovića prizivaju ga kao svoju podršku? Ispada da oni koji su ginuli za svog kralja, čije su kuće paljene, imanja pljačkana, čije su porodice zvjerski ubijane danas su „komunistička kopilad“, a oni koji su činili zlodjela ne vade Nikolu I Petrovića iz usta.
Zetska banovina i politika: Kad bi mogao da vidi pokojni crnogorski kralj ko ga danas slavi zbog njegovih zabluda mrtav bi umro od jeda. I koja je to „istinska Crna Gora“ Risto Radoviću? Koje su to međunarodno priznate granice Zetske banovine, najobičnije regije u okviru kraljevine Jugoslavije bez ikakvih suštinskih ovlasti? Kod tebe je sve na gomilu, pa od nje praviš kašu koju ne mogu da svare ni gurići barski. Pobrkao si sve, raspada ti se sve što si zlo planirao da uradiš Crnoj Gori pa pričaš samo neusvislosti. Pomutile su ti se granice, vremena, ljudi. Izvlačiš iz džaka naslijepo fragmente pa praviš pačvork koji sve više liči na Frankeštajna. S kim bi se to sporazumjeo Risto Radoviću? Znaš da se Crkva u Crnoj Gori zvala Crnogorska pravoslavna crkva pa postavljaš somnabulne uslove kako ti nedostaje Kosovo i Metohija u sastavu Crne Gore da bi pristao na njen istorijski naziv? Zaista ostajem bez teksta i ne znam što više da napišem. Samo mogu da ponovo prizovem introspekciju sa početka ovog teksta.
(Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
