Kvalitetne naočare su pozamašna investicija. Stakla, okviri, dioptrije, cilindri...Svaka od tih stavki dodatno povećava trošak, pa je zato većina ljudi spremna da posegne za pristupačnijim rješenjem, odnosno naočarama iz supermarketa, sa pijace ili kineskih prodavnica.
Naočare se biraju starom “odokativnom metodom”, ali to što nam se čini da uz pomoć njih dobro vidimo, ne znači i da nam one zaista odgovaraju.
Očima možda gledamo, ali vidimo mozgom. Tačnije dijelom čiji se razvoj završava oko sedme godine života.
“Onu sliku svijeta koju je dijete primilo do sedme godine života ono nosi dalje sa sobom u život i tu sliku svijeta, bila ona mutna ili sasvim jasna tumači kao jedinu ispravnu. To znači da ako dijete ima refraktivnu grešku dakle takozvanu dioprtiju u svom ranom detinjstvu i ako se to ne dijagnostikuje na vrijeme i ne započne sa nošenjem naočara u ranom detinjstvu, kasnije tom djetetu naočare više ne mogu pomoći”, objašnjava docent Mirjana Bjeloš.
Zbog toga roditelji po pravilu ne mogu ni da primijete da s vidom njihovog djeteta nešto nije u redu.
Osim toga, danas većinu vremena provodimo u zatvorenom, pod vještačkom svjetlošću, za ekranima računara, pred televizorima, odnosno u uslovima za koje naš vid jednostavno nije stvoren.
“Osim napora koji oko osjeća prilikom gledanja bliskih objekata, problem su i vještačka svijetla i klima”, objašnjava dr med. Tanja Tomljanović, speciljalistkinj oftalmologije.
Oko se u takvim uslovima posebno napreže iako toga uglavnom nismo svjesni. Razlog leži u tromosti oka odnosno nemogućnosti oka da vidi brze promjene poput treperenja svjetlosti ili osvježavanja slike.
Zbog svega što mi ne vidimo, ali oko registruje, dolazi do zamora oka, mutnog vida, suvoće, peckanja.
“Oštrina slike koju mi proizvedemo na našem monitoru, ne postoji nigde u prirodi, objašnjava dipl. ing, Zlatko Banović.
Slika na savremenim televizorima i monitorima je prema njegovim riječima “presavršena i puna kontrasta”, a to umara oči.
“Kada recimo gledamo televizor kod kuće i ugasimo sva svijetla i onda uživamo u divnoj slici i scenama u kojima postoje velike razlike u nivou osvjetljenja. Znači, nakon neke tamne scene dođe do eksplozije i jakog osvjetljenja, što je u tom trenutku šok za oko”, dodaje Banović.
Izvor i foto: dnevnik.hr
