On je ocijenio da je kretanje cijene aluminijuma na kraći rok teško previdjeti, ističući da je bogat čovjek onaj ko uspije da je predvidi.
„Proizvođači jedino mogu da kontrolišu, ili pokušaju da snize cijene inputa“, naveo je on.
Berzanska cijena aluminijuma je trenutno na nivou od 1600 dolara za tonu. S druge strane, cijene zlata i nafte su na najnižem nivou u posljednjih 16 godina- zlato se trguje po cijeni od 1130 dolara za uncu, dok cijena nafte u zadnjih nekoliko mjeseci iznosi oko 40 dolara za barel.
Drecun je podsjetio da je zlato po definiciji investicija u koju ulagači bježe kad očekuju recesiju.
„Zlato trenutno nije atraktivno za investitore jer je američka ekonomija u uzletu i ulagači traže neka druga ’sigurna utočišta’. Interesantan je podatak da bi kad se kompletna količina svjetskog zlata pretopila i formirala kocka, ta kocka bi bila veličine 18 metara, što pokazuje da zlata baš i nema u velikim količinama. Zlato za ulagače ’na duže staze’ odbacuje sasvim dovoljan profit, zbog čega je trgovina tim plemenitim metalom donedavno bila popularna. Na cijenu zlata je negativno uticao i pad rasta kineske ekonomije. Zlato nije klasična berzanska roba i trgovina tim metalom ima poseban psihološki fenomen, veći nego novac“, rekao je Drecun.
On naglašava da je politički uticaj na cijenu nafte veći nego na bilo koju drugu svjetsku robu.
„Uzroke pada cijene nafte prije svega treba tražiti u povećanju proizvodnje SAD i Rusije, s tim što američka proizvodnja više utiče na formiranje cijene, imajući u vidu da u ovom momentu zadovoljava potrebe domaćeg tržišta. To ranije nije bio slučaj i SAD su bile uvoznik nafte, tako da sad mnoge zemlje traže alternativna tržišta za izvoz. S tim u vezi, u Norveškoj je registrovano povećanje stope nezaposlenosti na za njih alarmantnih 4,3 odsto. Ekonomskim instrumentima se ne može uticati na cijenu nafte, već je to stvar političkog dogovora na najvišim nivoima“, zaključio je Drecun.
