On takođe navodi više karakteristika koje je, kako ističe, "čine velikom umetnicom".
- Prvo, ona se bavi čistim jezikom; njeni izražaji kreću se u okvirima čistih plastičkih elemenata. Druga je ta što koristi antinomičnost u metodi građenja svojih dela, gde se neke provrečne stvari ujedinjuju u čvrstu strukturu. Vidite da u njenim radovima preovladava fatelin, ali tu su strukture sačinjene od zarđalih žica, eksera i sličnih materijala, i čine neraskidivo jedinstvo koje ima posebnu ekspresiju.
Početak XXI vijeka, za koji Simović vezuje našu umjetnicu i njeno stvaralaštvo, neizostavno se vezuje za multimedijalnost. On, pak, ne smatra da je danas bitno kojim sredstvima se umjetnik izražava, jer je umjetnost "potpuno otvoreno polje".
- Ono što je bitno jeste da umetnik ima šta da kaže, da ima unutrašnji sadržaj svoje ličnosti koji je zanimljiv, koji je zapitan pred stvarnošću i koji na taj način podstiče nas da se takođe pitamo i, eventualno, dajemo odgovore na ta pitanja. Pitanje sredstava je sasvim nevažno; a bitno je da umetnik poseduje visok stepen poetičkog potencijalna, da prepoznaje poetički potencijal materijala i sredstava kojima se služi. Samim tim biće zanimljiv i izazivaće doživljaje kod onoga koji je ispred dela - kazao je Simović za Portal Analitika.
Od pletenice koju je podgorička publika prvi put vidjela kao instalaciju "Razotkrivanje" krajem aprila 2013. godina na mostu na Ribnici, do novih radova objednjenih nazivom izložbe "U snu san", Prelević je u Perjaničkom domu predstavila radove različitih dimenzija. Riječ je o djelima nastalim u protekle dvije godine, koji su prilagođeni ili specijalno rađeni za pomenuti galerijski prostor Centra savremene umjetnosti Crne Gore.- Od 2002. godine kada sam za Cetinjsko bijenale napravila prvi rad vezan na temu rekonstrukcije prostora i povezivanje ljudi, preko instalacije koja je prije dvije godine bila na Ribnici, do novih ostvarenja - sve me pokreće da tu vrstu radova i ideju o otuđenosti ljudi razradim kroz prostor - kaže ona za Portal Analitika.
Prelević ističe kako je u osnovi odnos unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, koji još od prvog rada, prije skoro 13 godina, dalje razrađuje koristeći druge mogućnosti.
- Imala sam potrebu da napravim sobu sa više manjih instalacija koje će biti, na neki način, povezane. Nadam da ću ovom izložbom podstaći bliskost, emociju koja će na neki način približiti ljude, jer zaista mislim da je to moguće. Možda se ne mogu neke stvari značajnije promijeniti, ali potreba za bliskošću, razumijevanjem, a samim tim i naš odnos prema prirodi mogao bi da bude bolji kada bismo mi svi tome težili.
Ona dodaje da je upravo struktura i kvalitet materijala koji je koristila, a to je prevashodno meki fatelin, dao mogućnost da razradi ideju bliskosti u radovima kojima se predstavila.
Stalno angažovana u Crnogorskom narodnom pozorištu, Prelević je autorka i saradnica na brojnim scenografijama predstava koje nastaju u produkciji ove kuće, a koje su - poput njenih radova - takođe prepoznatljive po svedenosti izraza.
- Svedenost u slučaju scenografije vezana je i za uslove koje reditelj traži. To se više može okarakterisati kao mogućnosti u okviru kojih različiti reditelji traže scenska rješenja, i koja su nekada više, a nekada manje zahtjevna. Lično, mislim da može i sa malo puno da se kaže. Tako i ovi radovi "vuku" ka nekoj raskošnoj priči i emociji koja je nabijena raznim detaljima - pojašnjava ona i dodaje kako svedenost nije karakteristika svih radova koje je predstavila.
Uostalom, nema ni sumnje da su emocije ono što je pokreće.
- Postoje i neke druge stvari, ali je emocija ta kojom se sve nadograđuje, što je samo naizgled manje važno, a suštinski je takođe bitno - zaključuje Prelević.
Ona za Portal Analitika najavljuje da će postavku za dva mjeseca vidjeti likovna publika u Kraljevu.
- Biće to postavka u Narodnom muzeju na kojoj ćemo svoje radove izlagati Siniša Radulović i ja - rekla je naša sagovornica.
K.J.
