Krajem tog istog mjeseca septembra, hrišćanska koalicija koju su organizovali Mlečani, uspjela je da oslobodi Herceg Novi od Osmanlija.
U monografiji "Boka" (Beograd, 1913) pop Sava Nakićenović pisao je o selu Kameno: "Putem iz Hercegnovoga, preko Trebesina, dolazi se na ukršće granica sela Poda, Trebesina i Kamenog. Tu počinje selo Kameno, i prolazi se "uz Kotobilj", kroz uske klance zvane "vrhovi" i "Tajne grede". Tad je pravo selo koje se tu nalazi u visoravni, koja se zove "polje kamensko." Kuće su na dnu polja, po srijedi, i pri vrhu, a tako isto i crkve. Selo je u visini nad morem 523-817 m. . . "Tajni vrh", il "Tajne grede", to je klanac na ulasku u Kameno, gdje se Crnogorci 1687. skriše i Topal pašu potukoše iz potaje. Otuda i ime "tajne grede". "Kotobilj" zove se mjesto niže "Tajnog vrha", gdje Turci bijahu kad na njih Crnogorci navališe, što je Turke potaklo, te se u čudu pitali "ko to bi". Taj događaj opjevan je i u "Gorskom Vijencu". Ima tursko groblje u Kotobilju gdje poginuli Turci 1687. biše sahranjeni." (strane 277 i 279)
Nakićenović dalje kaže da je selo do 1687. bilo turska baština i pusto, jer u njemu nije bilo vode, iako tamo postoji zemlja, polje. Od 1687. selo je, kako piše Nakićenović, naseljeno Crnogorcima i Hercegovcima (njima nije smetalo što selo nema vode). Kako sam neđe pročitao, Staniša Mandić, novi reprezentativac Crne Gore u fudbalu, je porijeklom iz sela Kameno, a Sava Nakićenović kaže da su Mandići u Kameno naselili 1687, iz Gornje Morače.
Josip Vrandečić i Željana Menđušić pišu o bitki na osnovu podataka iz Venecijanskog arhiva:
"U gradu su i Španjoli iščekivali Husein Topal pašu koji je nastupao prema Herceg Novom. Tijekom subote Cornaro i Herberstein spremili su galije koje su imale priteći na kritična mjesta gdje se očekivalo njegovo spuštanje. Izdvojili su tisuću boraca za doček u brdima. Turski je napad uslijedio u ponedjeljak, 15. rujna, i odmah probio položaje Kotorana i Crnogoraca nasrnuvši na opsadnu liniju koju je održao Bona, sin generala S. Pola. Uz pomoć pristiglih dalmatinskih postrojbi, topništva na kopnu i moru, zaustavio je paniku, potisnuo Turke prepustivši ih u bijegu Crnogorcima koji su ih čekali na prilazu u Kamenom. Cornaru su u logor donijeli 12 turskih zastava i 300 posječenih glava za koje im je general isplatio po zlatnik. Ispred tvrđave su na pogled branitelja nabodene turske glave i posađeni barjaci. Cornaro je pojačao bombardiranje grada."
(Josip Vrandečić i Željana Menđušić: Osvajanje Herceg Novoga 1687. godine prema izvješćima mletačke nuncijature, Kačić. Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sv. XLI.–XLIII.: Zbornik u čast Emilija Marina (za 60. rođendan), Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja – Split, Split, 2009. – 2011.)
Njegoš je u Gorskom vijencu opjevao ovu bitku:"Topal - paša su dvadest hiljadah
da pomože Novome hitaše;
sretoše ga mladi Crnogorci
na Kameno, polje pouzano.
Turskoj kapi tu ime poginu,
sva utonu u jednu grobnicu;
mož i danas viđet kosturnicu."
Iako im je Njegoš glavni argument kad dokazuju svoju nacionalnost, hercegnovskim Srbima ne pada na pamet da obilježavaju bitku u kojoj su Crnogorci oslobađali Herceg Novi. Selo Kameno ima čak tri crkve i nikada mitropolit Amfilohije i SPC nijesu odslužili pomen i parastos poginulim u bitki na Kameno, ali to je lako razumljivo - da se ne bi skretala pažnja kako su Crnogorci dobili tu bitku za Herceg Novi, i kako su naselili to selo, pošto tako stoji u sačuvanim izvorima koji opisuju taj događaj.
Hercegnovski Srbi su svjesni da moraju dobro i pažljivo sakriti svoju sopstvenu istoriju, da ne bi neki budući Prlainovići i Dabovićke došli u nedoumicu - zašto da nastupaju za Srbiju - kad nemaju ništa, baš ništa sa Srbijom, a Crnogorci im oslobađali grad od Turaka!
A što se Crnogoraca tiče, oni nemaju pojma o svom identitetu i svojoj istoriji, Crnogorcima je isuviše teško da se priśećaju slavnih datuma svoje istorije, ko će oko toga razbijat' glavu i ko će organizovat' proslave, postavljat' spomen ploču i slično.
Crnogorsko nipodaštavanje samih sebe će tako trajati dok se Crnogorci potpuno ne pretope u drugu naciju, koja će sve crnogorsko rado preuzeti i proglasiti za svoje.
M.Ć.
