Ukrajinski autor koji živi i radi u Berlinu, danas je jedan od simbola drugačijeg pojmanja scenskog izraza, čija će "Elektra" sjutra biti izvedena u okviru FIAT-a. On je danas bio gost Razgovora u podne, koji je privukao različitu publiku - od studenata umjetničkih fakulteta, do već formiranih umjetnika različitih profila.
Njegov specifičan stav prema glumcima nastao je tokom rada u Finskoj i Švedskoj, gdje je postavlja tri za njega veoma bitna komada: "Anu Karenjinu", "Ujka Vanju" i "Višnjik".
- Na "Višnjiku" u finskom pozorištu radio sam iz dva dijela, jer su mi dali čak mjesece da ga ražiram. Nakon prvog dijela, bio sam preopterećen poslom, pa sam otišao u šumsku brvnaru i tamo boravio potpuno sam. Tada sam i počeo da razmišljam o mom odnosu prema pozorištu, glumcima, svemu, i nastala su dva manifesta: "Pismo glumcu" i "Pismu reditelju". Kada sam se vratio da nastavim rad na "Višnjiku", prvo sam glumcima pročitao pismo koje im je bio namijenjeno. Oni su ga saslušali, a zatim - uvrijeđeni - napustili probu - opisao je Žoldak a zatim precizirao što se to u njemu odvija dok radi sa glumcima.
- Dobar reditelj je onaj koji ne voli glumce. Pravi reditelj to i kaže - kao što sam ja to uradio - i ne daje im lažna osjećanja, niti iluziju lijepih odnosa. Nakon toga, ako glumci ne žele da rade sa njim, mogu slobodno da idu.
Žoldak kaže da je nekada glumce za predstave birao isključivo po tome kakav potencijal nosi svako od njih, da li fizički odgovara liku kojeg je zamislio. Danas je sve značajno drugačije.- Glumca sa kojim radim prvo gledam kao ljudsko biće, zatim kao muškarca, odnosno ženu, a tek na kraju kao glumca. I kada radim, glumcima se u potpunosti dajem; dajem im svoju krv - ističe on.
Iako je u Finskoj imao mjesece za rad na predstavama, Žoldak uglavnom radi veoma brzo i dinamično, nerijetko završavajući cijeli posao za manje od mjesec. No, u njegovom svijetu nema mjesta za ideale, iako ima svog "idealnog glumca".
- Kao što žene imaju viziju idealnog muškarca koju su stvorile iz bajki, tako i ja imam svoju viziju idealnog glumca. I zato je normalno da ne mogu da volim "obične" glumce, jer oni nisu ni blizu tim visokim standardima koje ima slika glumca koju sam ja zamislio. To su dvije potpuno različite stvari... Uostalom, između reditelja i glumaca nema ni iskrene veze - sve je izdaja. Jer, ja ću sjutra otići da režiram negdje drugo, oni će raditi sa nekim drugim rediteljem... Izdaja je potpuna.upravo je to tema moje "Elektre". Jer, glavno zanimanje čovjeka je izdaja: da li ćete izdati ili će vas izdati.
Na kraju, drago mu je što je prvi put u Crnoj Gori i očekuje da će sjutrašnja "Elektra" u hali "Radoja Dakića" biti izazov i za igranje i za gledanje.
- Drago mi je što sam ovdje, iako sam malo uplašen kako će sve na kraju izgledati. Predstavu ćemo igrati samo ako sve bude u potpunosti spremno - i tehnika i glumci. To je moj princip: pred publiku ne izlazimo ako svaki dio predstave nije u potpunosti pripremljen za izvođenje zaključio je Žoldak.
K.J.
Foto: FIAT/Duško Miljanić
