Danas je lako biti normalan – konkurencija je nikakva, kaže Emir Imamović Pirke, direktor Festivala alternative i ljevice - FALIŠ, koji se u Šibeniku održava u periodu od 2. do 5. septembra, govorećii o programu ovogodišnjeg izdanja festivala, o poimanju alternative i ljevice, o tome zašto će možda, kako kaže Yanis Varoufakis, zabludjeli marksisiti spasiti kapitalizam, te zašto je ljevica (p)ostala parlamentarna ikebana krupnog kapitala
Pred nama je treće izdanje FALIŠ-a. Šta posjetiocima donosi ovogodišnje izdanje festivala alternative i ljevice?
- Kao ekskluzivne mogli bi najaviti dva programa koje mi nazivamo stranim, iako, ako ćemo formalno, nisu jedini takvi. Prvi je hrvatska, a mislim i - kako se to već kaže - regionalna premijera dokumentarnog filma "Fašizam INC.", grčkog dokumentariste i aktiviste Arisa Chatzistefanoua, publici možda poznatog po ranijim radovima: "Dugokraciji" i "Katastrojki". On će, nakon prikazivanja priče o stoljetnoj vezi bankarskog sistema i uspona fašizma, govoriti o Grčkoj danas, Syrizi kojoj je bio blizak, ali i konceptu društva duga. Zatim, tu je Angela Richter, njemačka autorica koja se bavila takozvanim digitalnim disidentima, među njima i najpoznatijim, Julianom Assangeom i Edwardom Snowdenom. Za svoje radove ih je snimala i intervjuirala i te ćemo snimke prvi puta prikazati javnosti. Historičar Sejo Sekson, u slobodno vrijeme vođa Zabranjenog pušenja, će intervjuirati svog mentora, doktora povijesti Hrvoja Klasića i razgovarat će na temu "Abeceda ustašluka". Andrej Nikolaidis će održati predavanje o reviziji historije, Zlatko Dizdarević govoriti o ISIL-u i Bliskom istoku, fra Drago Bojić i otac Nikodim Kosović o Crkvi i antifašizmu, hrvatski novinar i pisac Jurica Pavičić će učestvovati na okruglom stolu koji nosi naziv "Ja, hrvatski branitelj – antifašist"... Uglavnom, gust, dobar program, detaljan na našoj stranici www.falis.com.hr.
Alternativa postoji
Na koji način poimate alternativu i ljevicu kada je ovaj festival u pitanju? Dakle, šta bi danas bilo jedno, a šta drugo u odnosu na dominantne društvene tokove?
- Danas je lako biti normalan – konkurencija je nikakva. Jednako je i biti, kažimo tako, alternativan: dovoljno je ne pristupati neoliberalizmu i pratećim nedaćama religijski, dakle bez propitivanja i sa čvrstom vjerom da ništa drugo ne postoji. Dodajte tome kašiku internacionalizma, prstohvat antifašizma, pola kilograma crvene boje i eto i alternative i ljevice. Naravno, površne i neozbiljne. Mi se trudimo, ipak, raditi nešto ozbiljnije. FALIŠ je, dakle, debatni klub sa konkretnim, lokalnim akcijama, no ne mislim da je to što je takav i nužno loše. Prošle godine smo, recimo, dobronamjerno pitani zašto tu riječ "ljevica" ne uklonimo iz naziva i tako se riješimo etiketiranja ili krivih povezivanja sa negativnim naslijeđem jugoslavenskog socijalizma. Naravno da o tome i ne razmišljamo, jer je mainstream politika takva da treba dekontaminirati, uz ostalo, pojmove alternativa i ljevica. U tom famoznom ekstremnom centru alternativa su oni koji ustvari nude isto, samo u nešto boljoj formi, dok je ljevica (p)ostala parlamentarna ikebana krupnog kapitala. Da li je, dakle, alternativa SDP-u Demokratska fronta koja se u mnogo čemu ponaša navlas isto, dok njen ministar energetike u prolazu, Reuf Bajrović, kaže kako je bolje da se Telekom proda Turcima ili Austrijancima, umjesto da služi kao kasa domaćoj političkoj kasti? Nije li to isto kao da pješaku ostavite izbor da ga pregazi kamion iz Priboja ili Njemačke i da, u oba slučaja, smrtno strada? Dominantno je političko, pa i građansko mišljenje, kako alternativa postojećem sistemu i raspodjeli moći i kapitala ne postoji, dok mi vjerujemo u suprotno. No, vjeruju i drugi: jedan od najbližih Hitlerovih saradnika je svojevremeno napisao sjajnu kritiku kapitalizma, ali je kao rješenje ponudio – istrebljenje Jevreja. Mi nismo na drugoj strani iste krive linije, već u drugoj galaksiji: bez ispraznog žala za propali socijalističkim konceptom u Jugoslaviji, bez jugonostalgije kao ideologije, pokušavamo u javni govor i, nadamo se, na političku scenu, vratiti i jezik i praksu promjena, ali ne tako da šminkamo leš, već da se pokažu i definiraju pravci suprotni od ovoga kojim srljamo u pakao. To što će, na kraju, kako kaže Yanis Varoufakis, zabludjeli marksisiti možda spasiti kapitalizam, nije idealan rasplet, ali je svakako bolji od katastrofe ka kojoj idemo, jer kapitalizam u ovoj fazi može samo rezultirati novim nacistima, čemu uostalom svjedočimo – od Zlatne zore u Grčkoj, preko Jobika u Mađarskoj, neonacističkih paljenja azilantskih centara u Njemačkoj, do naših krajeva koje više ne vrijedi ni pominjati.
Heroji Sutjeske
Festival je, kako je istaknuto u njegovoj najavi, posvećen Šibenčanima, herojima Sutjeske. Kako ćete obilježiti tu posvetu?
- Velika je ta priča o Šibenčanima na Sutjesci. Od oko 18.000 partizana, tamo je bio 1.316 Šibenčanin. Istina, u njih se ubrajaju i žitelji okolnih, bližih i manjih mjesta. Poginula ih je trećina. Tome smo, prvo, prilagodili ovogodišnji vizuelni identitet Festivala, kojim dominira petokraka sa ova dva broja. Naravno, malo je to za djelo koje su ti ljudi napravili, spašavajući Vrhovni štab od uništenja, odnosno sam pokret otpora fašizmu. Osim toga, temama kojim se bavimo mi, vjerujem, odajemo počast herojima, ali se i suprotsavljamo kako minimiziranju njihove uloge, tako i pokušajima da se njihovo naslijeđe izbriše ili devalvira. Dakle, Šibenik koji ni tada nije bio veliki grad, imao je najviše partizana u onome što znamo kao Operacija Schwarz. E, to je vrijedno i respekta i pomena.
Pored toga, krovna tema festivala je i sedamdeseta godišnjica od završetka Drugog svjetskog rata. Kako FALIŠ misli antifašizam danas na našim prostorima?
- Kao što bi drugi trebali uvijek. Uostalom, manifestira se na jednak način, samo u slabijem izdanju, jer nema neke velike sile kojoj bi ovdašnji fašisti virili iz guzice. Kako nedavno reče Rambo Amadeus na nekom koncertu: "Deco, čim vidite fašizam, zgazite ga". Naravno, to zvuči lijepo i zanesenjački. U praksi, međutim, to znači: govoriti o fašizmu i antifašizmu bez navijačkog naboja, NOB-u ne pristupati kao u filmovima Veljka Bulajića, već razdvojiti plemenitost ideje od njenih zloupotreba i stalno i na svaki način isticati da su samo tada i sa partizanskim pokretom ovdašnji narodi i narodnosti bili subjekti vlastite historije.
Klima koja vlada
Imajući na umu cjelokupnu klimu koja se u onome što bih označio kao postjugoslavija stvara kada su antifašizam i narodnooslobodilačka borba u pitanju, kako FALIŠ opstaje, te šta je glavni motiv održavanja ovog festivala?
- Ne znam precizno odgovoriti ni kako je Festival nastao, a kamoli kako je ovako brzo narastao i kako opstaje. Bit će da je odgovor u Vašem pitanju, upravo u klimi koja vlada, kako u odnosu spram antifašizma, tako i spram kapitalizma koji nas je pretvorio u jeftinu, najamnu radnu snagu, zarobio nas dugovima i većinu ubijedio da im je bolje nego što je bilo. Motiv je, da skratim, stvarnost, a opstajemo... E, ni meni, da ponovim, nije jasno kako. Jedino nam publike ne nedostaje. Sve drugo je hod po rubu katastrofe.
Intervju radio: Đorđe Krajišnik
* Intervju prenosimo sa sajta Oslobođenje.ba uz dozvolu autora
Enovine
