Milošević je Haškom tribunalu isporučen 28. juna 2001. godine, a Kurtis ga je preuzeo u Beogradu. Bio je zadužen da Miloševića sigurno transportuje do njegove ćelije u Ševeningenu. Kurtis je Miloševića uveo u avion i pratio na putu do Haaga.
"Milošević je stigao i djelovao je potpuno iznenađeno, kao da ne vjeruje što mu se događa. Rekao mi je da ja nemam nadležnost nad njim, a ja sam mu odgovorio da ćemo to vidjeti u Hagu. Nije želio govoriti engleski i sve se moralo prevoditi. Pretražio sam ga, potpuno, usne šupljine i sve. Pitao je zašto to radim, s obzirom na to da dolazi iz zatvora. Rekao sam mu 'sada ste moj zatvorenik i ja ću vas pretražiti'. Nije mu se to baš svidjelo. Nakon toga smo sjeli u helikopter i sva tri su poletjela u isto vrijeme", ispričao je Kurtis ranije za HRT.
Kurtis je odigrao ključnu ulogu u sudskim procesima nakon 1995. godine. Poznat je i po tome što je uhapsio i priveo licu pravde ratnog zločinca i bivšeg gradonačelnika Vukovara Slavka Dokmanovića.
Kurtis je svoje posljednje dane proveo je na Kvarneru, gdje se preselio sa suprugom Hrvaticom nakon karijere.
Ovaj iskusni britanski istražitelj pridružio se Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 1995. godine. Njegov prvi veliki zadatak bio je istražiti masakr na Ovčari.
Zajedno s kolegom, češkim detektivom Vladimirom Dzurom, Kurtis je mjesecima radio na slučaju. Tragovi su ih doveli do Slavka Dokmanovića, bivšeg gradonačelnika Vukovara, kojeg su svjedoci identifikovali kao jednog od ključnih ljudi na Ovčari u noći zločina.
Problem je bio kako ga uhapsiti, jer se Dokmanović nalazio na teritoriji Srbije. "Cilj mi je bio šarmirati ga", govorio je tada Kurtis.
Njegov tim je osmislio operaciju u kojoj je Kurtis preuzeo ulogu posrednika. Uspostavio je kontakt s njim i gradio povjerenje. Dokmanović je kasnije prešao granicu misleći da ide na sastanak gdje su ga Kurtis i njegov tim uhapsili.
