- Zaključak Vlade kojim se sugeriše pitanje mog ostanka na dužnosti je iznenađenje ne samo za mene, nego i za čitav kolektiv Morskog dobra. Tim prije što je organ upravljanja javnim preduzećem, samo nekoliko dana ranije, usvojio izvještaj o impozantnim uspjesima mog desetogodišnjeg rada - izjavio je Barović Pobjedi.
On je kazao da je konstatovano da je rast dobiti Morskog dobra veći nego u ukupnoj turističkoj privredi Crne Gore, a da je za deset godina dodata vrijednost Morskog dobvra povećana 12 puta, što je utvrdio i vještak ekonomske struke. - Ostavku sam, inače, još prije tri godine podnio tadašnjem resornom ministru Predragu Sekuliću, ali se o njoj nikad nije raspravljalo – kazao je Barović i istakao da je računao da su zadovoljni njegovim radom.
- Možda sam ja kolateralna šteta određenih političkih sukoba u Crnoj Gori, ali ću svaku odluku nadležnih organa bez dileme poštovati – naglasio je Barović i dodao da je krivična prijava protiv njega odbačena kao i da nije on nudio nagodbu Tužilaštvu, nego oni njemu. Specijalno tužilaštvo provjeravalo je Barovića nakon prijave Centra bezbjednosti Podgorica od 22. jula ove godine.
- Specijalno državno tužilaštvo je u sporazumu sa osumnjičenim primijenilo institut odloženog krivičnog gonjenja, tj. donijelo rješenje kojim se nalaže osumnjičenom da u korist humanitarnih organizacija u roku od tri dana uplati po tri hiljade eura za dječiji dom ,,Mladost“ Bijela i za resursni centar za djecu i mlade ,,Podgorica“, a za dom starih ,,Grabovac“ u Risnu hiljadu eura – saopšteno je tada iz Tužilaštva. Barović je na čelo Morskogdobra došao 2004. godine, kao kadar SDP-a. Tokom nedavnog raskola u toj partiji nije se javno izjašanjavao da li je na strani Ranka Krivokapića, ili Ivana Brajovića. Tužilaštvo je lani primijenilo odloženo krivično gonjenje 549 puta. Najpoznatija je nagodba iz 2012. godine, kad je Naser Keljmendi platio deset hiljada eura zbog nelegalne gradnje. Ovaj institut se može primijeniti za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina, a tužilac smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi krivični postupak, s obzirom na prirodu krivičnog djela, okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život i lična svojstva osumnjičenog, ukoliko prihvati obaveze koje tužilac odredi.
