Veče pod nazivom "Život je kabare" na ovogodišnjim XIV Don Brankovim danima muzike podsetilo je na ranije organizovane koncerte koji izlaze iz sfere umjetnosti i, postavljeni tik uz krčmu (fr. cabaret - gostionica, krčma), postaju zabava za goste - (ne)namjernike. S tim u vezi treba podsetiti na veoma uspjele večeri koje je svojevremeno dramaturškinja Maja Vokl izvodila na kotorskim pjacama.
Austrijski pijanista i kompozitor Robert Verner, kada je svojevremeno počeo da se školuje u Beču, ostao je fasciniran muzikom koju je taj grad pružao, prije svega, operom i džezom. Tokom studija klavira u Bratislavi, polje interesovanja proširio je na različite muzičke stilove i žanrove, posebno džez, rok i pop muziku. Pjevačku karijeru započeo je s operetskim repertoarom, a nastavio kao solista - kontra tenor - u bečkoj Državnoj operi, gdje je bio angažovan 25 godina. Za to vrijeme, počeo je da komponuje po porudžbini, zatim filmsku muziku, muziku za umjetničko klizanje, a 2013. godine napisao je i mjuzikl "Grof Drakula" čiji je dio čula publika na KotorArtu. Kada je riječ o repertoaru, Verner je izrazio svoj pogled na umjetnost i zabavu, svoje afinitete prema autorima i muzičkim žanrovima, sklapajući jedinstveni proizvod za tržište kulture/kulturom. On je izveo nekoliko numera s njegovog redovnog tematskog koncerta "Classic Meets Jazz", među kojima su popularne numere (teme) iz djela klasičnih kompozicija koje prilagođava sopstvenom ukusu i potrebama, u pogledu aranžmana, adaptacije, obrade, dolazeći tako do improvizacije á la džez. Među takvima, slušali smo numeru "Carmen Burana" prema temi "O, Fortuna" iz oratorijuma "Karmina burana" Karla Orfa, numere iz baleta Arama Hačaturjana "Spartacus Music", prema muzici iz "Spartakusa" i popularnu "Igru sabljama" iz baleta "Gajane", kao i "Kas Valkira" iz opere "Valkira" Riharda Vagnera.
Verner često izvodi i popularne numere, posebno šansone, čime se muzičko-repertoarski približava žanru kabarea. Ipak, poznata šansona "Les Champs-Élysées" Žoa Dasena, kao i numere drugih francuskih šansonjera i kompozitora, poput Šarla Aznavura i Mišela Legrana, nisu učinile nastup kabareom. Vernerov šou počeo je numerom "Willkommen" iz mjuzikla "Kabare", a završio se numerom "Njujork, Njujork" iz istoimenog filma. U takvom muzičkom "miš-mašu", gdje je mjesto pronašao i Frederik Šopen, Robert Verner malo govori, a puno se zahvaljuje na našem jeziku, pa se i iz tog razloga teško može govoriti o formi kabarea, premda je šoumenovsko "Puno hvala, puno hvala" odjekivalo pjacom. Stoga, i sam naziv događaja treba razumjeti kao poetski iskaz organizatora, a nikako kao poziv na specifičan žanr. Jer, za kabare nije važna (samo) pitka muzika i harizmatičan izvođač, već definisanje ukupne teme u okvirima kritičkog promišljanja politike, društva, umjetnosti. Stoga, u ovom slučaju život nije kabare, ali ni mjuzikl, i Vernera treba razumjeti na nivou podsticanja štimunga - možete ga slušati ili ne slušati, stalno ili povremeno, s društvom, nesmetano uz večeru i "miš-maš".
Boris Marković
Foto: KotorArt/Duško Miljanić
