"Avgust, septembar, oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart, april, maj, jun, jul... Dvanaest mjeseci je prošlo otkako sam te posljednji put vidjela, drugarice moja.
U toku tih mjeseci nije prošao dan a da nisam pomislila na tebe i da te nisam spomenula sa suzom u oku, jer gdje god da se okrenem, sve me na tebe podsjeća. I uprkos pokušajima satkanih od mnogo truda, niko nije uspio da nadomjesti sve što si ti bila.
Svaki 26. u mjesecu posvećujem tebi i prisjećam se dana kada si neprestano pjevala, nezaboravnog lejtovanja koje smo proveli zajedno, tvojih riječi podrške, naših dopisivanja i svih ostalih divnih trenutaka koje smo provele zajedno, iako ih nije bilo mnogo. Oni su činili samo početak našeg druženja. Slušam sačuvane snimke tvog anđeoskog glasa dok gledam najsjajniju zvijezdu koja kao da mi sa osmjehom kaže: „To sam ja, Tijana, vaša drugarica koja vas sada svaki dan posmatra i čuva kao što i vi mene čuvate u vašim slomljenim srcima od bola i tuge koji su svakog dana sve veći“.
Tako te ja saslušam i utonem u dubok san u nadi da se možda opet sretnemo iznad zvjezdanog neba i nastavimo tamo gdje nas je monstrum razdvojio. I možda tada uspijem da ti kažem sve što sam željela i koliko sam te zapravo voljela."
Tvoja Aleksandra
