Uvaženi g. Bogdanoviću,
Grad u kome Vi obavljate dužnost gradonačelnika, a ja vršim službu episkopa Hristove Crkve, kao nasljednik Visariona i Vavile, prvih cetinjskih mitropolita, iz vremena osnivača grada Ivana Crnojevića, nastao je prije 530 godina tako što je najprije osnovan Manastir posvećen Majci Božijoj, a potom, u tom manastiru, počela sa radom štamparija koja je štampala crkvene, bogoslužbene knjige. Taj Manastir, i te knjige, i sve ono što je u njima napisano – predstavljaju temelj Cetinja. Prošli su vijekovi...16., 17. i 18.... u kojima su život Cetinjskog manastira, rad cetinjskih mitropolita i djelovanje manastirskog bratstva, predstavljali osnov i putokaz duhovnog i političkog života Cetinja i Crne Gore. Tek sredinom 19. vijeka, ovaj naš grad dobija i neke svjetovne institucije, i neke građevine koje nemaju isključivo crkvenu namjenu – a da to nijesu seoske kuće! Pa i tada, u tom začetku cetinjskog urbanog ambijenta, izvan zidina Manastira, crnogorski gospodari brinu o osnivanju Cetinjske bogoslovije, nešto kasnije i o gradnji zgrade Crkvenog suda, a veoma se radi na tome da na svakoj strani grada – iako već imamo drevni i slavni Manastir – bude po jedna bogomolja: gradi se crkva na Ćipuru, obnavlja se Vlaška crkva, gradi se kapelica na Starom groblju, podiže se hram u Bajicama. Sve te gradske bogomolje grade se i oživljavaju sa blagoslovom mitropolita koji stoluju u Cetinjskom manastiru.
Istorija Crkve i Manastira je istovjetna sa istorijom grada Cetinja, od vremena Ivana Crnojevića pa do vremena kralja Nikole. A i poslije toga. Po završetku Prvog svjetskog rata, naša crnogorska prestonica ulazi u jednu državnu zajednicu koja je mnogo veća i kompleksnija od prethodne Kraljevine, ali grad Cetinje i dalje napreduje i širi se. On postaje administrativni centar područja koje obuhvata prostore šire od Crne Gore. Riječ je o Zetskoj banovini, u čiji sastav ulaze Dubrovnik, Metohija, Polimlje... U tom vremenu Cetinje dobija zdanja po kojima do danas prepoznajemo naš drevni grad: zgrada Banovine (u kojoj Vi danas stolujete), zgrada Gimnazije, zgrada Osnovne škole „Njegoš“, spomenik „Lovćenska vila“, zgrada Banskih stanova... i mnoge druge. Ali i tada, kada se širi i bogati njegova urbana fizionomija - u vremenu između dva velika rata – Cetinje se, ni po čemu ne odvaja od Manastira kao svog duhovnog i fizičkog središta. Svi sveštenici i monasi, na čelu sa mitropolitom Mitrofanom, koje je Veliki rat 1914.g. zatekao na Cetinju, nastavljaju i umnožavaju svoju djelatnost poslije 1918.g., sada kao klirici obnovljene i ujedinjene Pećke Patrijaršije, za koju je Sveti Petar Cetinjski rekao Crnogorcima da je ona „mati svih srpskijeh crkava u koju su patrijari naši stojali i koju su cari naši ogradili“ (Poslanica Brđanima i Crnogorcima iz 1822. ).
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata, kada je zavladala neka potpuno nova ideologija, koja je najavljivala socijalnu pravdu, ali je ubijala i hapsila cetinjske mitropolite; ideologija koja je organizovala demonstracije protiv vladike Danila Dajkovića ispred Manastira, koja je ukinula rad Cetinjske bogoslovije... pa ni tada nije bilo svijesti koja bi grad Cetinje u potpunosti odvojila od Manastira i od Ćivota Svetog Petra Cetinjskog. Čak i današnji grb Prestonice Cetinje sadrži sliku manastirskog zvonika i otvorenu knjigu Oktoih.
I zbog svega toga što je Cetinje bilo, i što je danas, ja Vas pitam otvoreno i sa velikom znatiželjom - u ime kog grada ste Vi kao gradonačelnik Cetinja prije dvije godine podržali gradnju objekta u Lovćenskoj ulici i tu gradnju nazvali „obnovom onog što smo zaboravili i povratkom svega što nam je pripadalo“?! Ovo Vas pitam jer je riječ o tzv. crkvenom objektu, koji nikakvu vezu nema sa Cetinjskim manastirom, ni sa Pravoslavnom Crkvom kome on vijekovima pripada, a koji se, kao takav, po prvi put gradi u našem gradu. Pitam Vas još i ovo: u ime koje prestonice ste više puta svojim prisustvom podržali bivše sveštenike koji su se odvojili i od Manastira i od ćivota Svetog Petra, i od Oktoiha, i prave neku svoju, samo njima znanu crkvu? Kako je moguće da kao gradonačelnik Cetinja držite zvanične i svečane govore pred tim ljudima koji su kanonski raščinjeni u Italiji, Carigradskoj Patrijaršiji, nepriznati ni od koga u Pravoslavnoj Crkvi, i koji sada ovdje prave neku „novu crkvu“, koja nema nikakve veze sa vjekovnom Cetinjskom mitropolijom, a nikada(!!!), ni jednom(!!!), za sve ove godine Vašeg upravljanja gradom, ne dođoste u Cetinjski manastir, u Mitropoliju, u Cetinjsku bogosloviju, ili makar u crkvenu Narodnu kuhinju (koja svaki dan hrani 150 gladnih Cetinjana) da se obratite jednom jedinom riječju!? Na osnovu čega zaključujete i javno objavljujete, da objekat koji finansira deklarisani zaljubljenik u „Titovu štafetu mladosti“ – predstavlja „obnovu crnogorske duhovnosti“, a istovremeno se ponašate kao da Cetinjski manastir ne postoji, i u njega dolazite isključivo privatno, da se nikada nijeste javili ni mitropolitu ni igumanu, ignorišući ćivot Svetog Petra i njegove vjekovne čuvare. Sve Vas ovo pitam, ne zbog toga što želim da utičem na Vaše lične afinitete i opredjeljenja, nego zbog značajne javne, društvene funkcije koju vršite, i koja se, ovakvim Vašim djelovanjem degradira.
Da li je moguće da Vi ne shvatate da takvim svojim ponašanjem, u svojstvu gradonačelnika, širite vjersku mržnju, podržavate najdublju i najopasniju diobu među pravoslavnim stanovništvom Cetinja i Crne Gore, prvi put projavljenu u njenoj dugovjekovnoj istoriji? Da li Vi stvarno mislite da se budućnost Cetinja i Crne Gore može graditi na takvoj mržnji i na partijsko-ideološkim podjelama i sitnosopstveničkim interesima? Imajte u vidu: ako ste kršteni i u Boga vjerujete, time se odričete Boga i Svetog Petra i pljujete na Časni Krst Hristov koji se čuva u ćivotu Svetoga Petra, navlačeći prokletstvo na sebe i svoje potomstvo, na naš grad i cijelu Crnu Goru... Ako li nijeste kršteni i u Boga ne vjerujete, time se odričete svojih zakonskih obaveza prema svim građanima ovog grada, gazeći pravdu i poštenje i zloupotrebljavajući svoj položaj, na štetu grada i Crne Gore, i svoju sramotu. Kako kaže bogomudri Apostol Pavle: ”Sve mi je slobodno, ali mi nije sve na korist.” U našem narodu ima ona slična izreka: možete kako hoćete, ali ne možete dokle hoćete...
Molimo se Bogu da i Vas i sve nas predstojeći praznik Svetih Apostola Petra i Pavla, najveći zavjetni praznik Cetinjskog manastira, prosvijetli i prosveti, i uputi putem pokajanja, bratskog mira i praštanja.
