Jedan od najvećih autora druge polovine prošlog, pa i početka ovog vijeka, u našoj zemlji boravi kao gost izdavačke kuće Nova knjiga koja je stekla ekskluzivno pravo na štampanje njegovih naslova.
Veče u Gradskoj knjižari otvorio je direktor Nove knjige, Predrag Uljarević, koji je istakao da je prije dvije godine lično od Ljose dobio prvu potvrdu da će doći u Crnu Goru. Nakon svih obavljenih pregovora i konsultacija, Uljarević je s ponosom istakao kako su njihovi napori urodili plodom, a 15 godina postojanja ove podgoričke izdavačke kuće obilježavaju izdavanjem kompletnih djela Ljose i dolaskom ovog nobelovca u Crnu Goru.
Posljednji živi predstavnik latinoameričkog magičnog realizma sinoć je u podgoričkoj Gradskoj knjižari pred veoma brojnom publikom, i ne manje brojnim obezbjeđenje, govorio o svom životu, radu, političkom angažmanu ali, prije svega, o svijetu danas u kome kultura - u pravom smislu te riječi - polako nestaje. Pojašnjavajući jednu od svojih teza - da je kultura mrtva - Mario Vargas Ljosa je taj stav ilustrovao time da je "kultura u prošlosti bila veoma značajna za svako društvo".
- A sada kao da je nestala, kao da nastoji da bude tek zabavna, a ne više poučna. Kultura postaje površna, frivolna. Nekadašnja čvrsta uvjerenja na kojima se bazirala naša kultura kao da više ne postoje i niko ne vjeruje u nju. Više ne razgovaramo o umjetnicima, već o komercijalnoj umjetnosti. Kultura postaje predstava, spektakl i nije autentična ni inspirativna, a u nekim djelovima svijeta već je potpuno nestala - naveo je on.
Prema Ljosinim riječima, za takvo stanje je "zaslužan" savremeni obrazovni sistem.
- Svuda u svijetu se izbacuju studije humanističkih nauka i kultura, uz opravdanje da su nepotrebne, jer ne donose dobit. Sve postaje kontrolisani sistem, i izgleda da će da pisanje Džordža Orvela postati stvarnost. Funkcija književnosti je da se održi kritički duh, a ljudski progres bio je zasnovan upravo na napretku koji je podsticala umjetnost. Zato se teži da kultura danas bude samo zabavna, da kritički duh nestane i da se tako poremeti sistem vrijednosti. Uostalom, neki od danas najvećih umjetnika - Demijana Hirsta - u stvari su najveći pajaci, koji svojim radom potpomažu da ljudski duh pada sve niže. A uz nestanak kulture, izgubili smo i kulturu slobode koja je daleko najvažnija - ističe nobelovac.
Od svega što je naučio u svom skoro osam decenija dugom i umjetnički veoma plodnom životu, čuveni pisac najviše cijeni - čitanje. Spoznao je čari čitanja već sa pet godina i da je već tada to trajno obogatilo njegov život, jer je "mogao da dešifruje riječi i pretvori ih u vizije". Zato ga prvi susret sa crnogorskom publikom - u kojoj su sinoć bili kako autori, profesori i predstavnici medija, tako i radoznala čitalačka publika - posebno raduje jer se dešava u jednoj knjižari "mjestu gdje se šire horizonti, u kući snova". Pa i pored različitog jezika, kulture i tradicije, Ljosa smatra da svi koji su se s njim našli u Gradskoj knjižari imaju nešto zajedničko, a to je "želja za otkrivanjem nečeg novog".
Koliko lako dolazi do onoga što najviše cijeni u svom životu, toliko teško izdvaja jedan od svojih naslova kao omiljeni, i ističe da ga često zbuni kada mora da procijeni svoje djelo.
- Uvijek se razlikuje ono što sam htio da napišem u knjizi kad sam počeo da radim na njoj i ono što na kraju dobijem. Zato svoja djela procjenjujem prema tome koliko su mi glavobolje zadale dok sam ih pisao, a to znači da bi moj najbolji roman bio "Rat za smak svijeta". Radnja se ne dešava u Peruu i nisam imao dirketno iskustvo sa svijetom koji sam u njemu opisao. To je ujedno bio prvi put da moji junaci ne govore španski, već portugalski jezik. Za njega sam mnogo istraživao istorijske događaje u Brazilu na kraju XIX vijeka, koji je u to vrijeme bio simbol Latinske Amerike. Sve latinoameričke zemlje imale u svojoj istoriji ratove poput tog koji sam opisao, jer su sve sazdane su od supronosti - konfrontizma i fanatizma - što je značajno za razumijevanje ratnih sukoba u Latinskoj Americi.
Ljosa je podsjetio da je cijela istorija tog dijela svijeta sazdana od sukoba, ratova zbog politike, kulturoloških suprotnosti, što je, pak, vodilo mnogim diktaturama.
Kada je u pitanju pisanje i ovog i svih drugih romana, veliki pisac otkriva da je u svom radu izuzetno organizovan i sistematičan, a cijeli postupak je nastao praktično onda kada je počeo da piše.
- Početak knjige uvijek je proizvod nečeg doživljenog, nekog iskustva, i iz nje se rađa ideja o djelu koju zabilježim. I onda počnem da maštam o tome, da stvaram sliku budućeg romana... Ali u tim prvim trenucima nikada ne počinjem da pišem. Priča mora da "nadolazi" - objasnio je Ljosa.
Dalje je ispričao kako pravi šeme i slike koje koristi za radnju, skicira susrete i preklapanja glavnih karaktera, i iz toga nastaje prva od tri verzije knjige.
- Ova verzija je napisana "na brzinu" i više predstavlja materijal za doradu, "kostur" romana. Onda počinjem da radim drugu verziju koju najviše volim. U njoj se igram, širim priču. Jer, ono što me više raduje od samog pisanja, jeste - ponovno pisanje romana. Ja sam Latinoamerikanac i volim da dodajem mnogo toga. Ali, jedan profesor uvijek počinje predavanje svojim studentima sa: "Zapamtite da su pridjevi napravljeni da se ne koriste". Na kraju, sjednem i iz druge verzije izbacim sav višak, pa prečišćenu, treću verziju dajem izdavaču -ispričao je on.
Ljosa spada u "jutarnje" pisce - za koje kaže da se potpuno razlikuju od onih koji pišu noću.
- Pišem ujutro, popodne istražujem temu i čitam, a noć je - za spavanje - rekao je on.
Odavno poznat po otvorenim političkim stavovima, Ljosa je tokom 90-tih godina prošlog vijeka dva puta bio kandidat za predsjednika svog Perua. Na početku je bio lijevo orijentisan, a u vrijeme kada se kandidovao za predsjednika idol mu je bio Hugo Čaves. No, shvatio je da mora svoja politička uvjerenja da pomjeri ka centru da bi ga Peruanci ozbiljno shvatili kao političara. Takođe je podsjetio kako je bio na čelu grupe peruanskih intelektualaca, profesora i stvaralaca koji su pomogli da kćerka nekadašnjeg diktatora ne dođe na vlast.
Osvrćući se na aktuelnu vlast u Crnoj Gori, čiji kontinuitet datira upravo s početka 90-tih, Ljosa je kroz smijeh prokomentarisao:
- Mi u Latinskoj Americi držimo rekord, a to je 54 godine - koliko je Fidel Kastro bio na vlasti na Kubi.
Mario Vargas Ljosa večeras u 21 čas svečano će otvoriti Grad teatar u Budvi i III Mediteranski salon knjige, a zatim će tamošnjoj publici govoriti o svom djelu, uz moderatorku Kseniju Popović.
Prije gostovanja u Gradskoj knjižari, čuveni pisac se susreo sa ministrom kulture Pavlom Goranovićem, i tom prilikom izrazio nadu da će tokom posjete Crnoj Gori saznati nešto više o njenoj kulturi, istoriji i tradiciji.
Jučerašnji događaj u Podgorici završen je potpisivanjem ekskluzivnog izdavačkog ugovora između predstavnika Nove knjige i Grad teatra Budva, na osnovu koga se očekuje da će do kraja godine biti objavljeni svi dramski tekstovi koje je Ljosa napisao.
K.J.
Foto: Portal RTCG
