Ona je prisustvovala jučerašnjem skupu u Podgorici, koji je organizovan u cilju podizanja svijesti o značaju doniranja organa. Kaže da ljudi moraju da shvate da kada njihov član porodice doživi saobraćajnu nezgodu ili moždani udar, da mu nema povratka, ali da će ukoliko poklone njegove organe nekom spasiti život.
Hrvatska se nalazi na prvom mjestu po broju davalaca organa na milion stanovnika. Na pitanje kako bi trebalo uticati na svijest građana u Crnoj Gori o značaju transplantacije, Brezak je rekla da važnu ulogu imaju mediji u kojima češće treba da budu zastupljene pozitivne priče pacijenata kojima se nakon transplantacije život vratio gotovo u normalu.
"Veliki broj transplantiranih bolesnika, njih 30 u Crnoj Gori, su mladi. Upravo mi je jedan od njih koji nema ni 25 godina rekao kako se zaposlio, kako sada može da stvara i planira porodicu. To građani treba da čuju i znaju jedan hvale vrijedan rad, da umjesto osobe koja ide tri puta nedjeljno po pet sati na dijalizu sada imamo mladog čovjeka, koji to vrijeme provodi na radnom mjestu", istakla je ona.
Govoreći o iskustvima Hrvatske, Brezak je navela primjer jednog dječaka kojem je trebalo novo srce.
"Informacija o tome odmah se pojavila na televiziji i cijela Hrvatska je navijala da dobije donora. Narod je na taj način ušao u priču o značaju doniranja organa i postao senzibilan na takve situacije. Ljudi danas svakodnevno umiru i mladi i u saobraćajnim nesrećama, i od moždanih udara. To je nešto što ne možemo spriječiti. Onog trena kada se dogode te tragedije, više nema povratka. Ali, možda bi porodici stradale osobe mogla biti utjeha da dio njihovog najdražeg bića i dalje negdje živi", naglasila je ona.
U Hrvatskoj postoji Zakon pretpostavljenog pristanka. To znači, objašnjava Brezak, da kada građanin Hrvatske umre, on automatski postaje donor.
"Međutim, u praksi to nije tako, jer uvijek pitamo porodicu za saglasnost. Snaga potpisa ima jačinu. Uglavnom, ako porodica insistira na tome da neće da dozvoli doniranje organa, onda i mi kažemo „ne“, jer ne želimo imati skandal. Ne želimo da naša javnost misli da smo mi otimači. Nikad ne uzimamo organ ukoliko imamo jasno protivljenje porodice. Nemamo agresivan, već humani pristup. Poštujemo njihovu volju. I sve češće nam se dešava da porodice, pogotovo kada im umre dijete, što i mene samu iznenadi, prvi dođu ljekaru i kažu: "Mi smo shvatili da je naše dijete izgubljeno i molim vas ako možete pomoći nekoj drugoj djeci“", kazala je ona.
