Zbog tvrdog stava da Srbiju treba približiti Rusiji predsjednik Tomislav Nikolić je isključen iz donošenja spoljnopolitičkih odluka. Ministar spoljnih poslova je pažnju usmjerio ka predsjedavanju OEBS-om. Tako glavne odluke donosi premijer koji sam putuje u centre svjetske moći, dajući obećanja.
Istina, čini se za sada dobrim to što je neozbiljna spoljna politika koju je promovisao Vuk Jeremić i koja se zasnivala na četiri stuba: EU, Rusija, Kina i SAD - propala. Iako je do sada odolijevala pritiscima da uvede sankcije Rusiji, to pitanje bi moglo biti ponovo razmatrano početkom jula, kada u Beograd dolazi njemačka kancelarka Angela Merkel.
Kosovo uslov svih uslova: Pored toga, nastavak dijaloga Beograd – Priština, odluka da li prisustvovati obilježavanju 20 godina od genocida u Srebrenici i budući odnosi sa Republikom Srpskom, biće test za brze odgovore o budućem smjeru spoljne politike Srbije.
Sa druge strane, Srbiji je otvoreno stavljeno do znanja da bez jasne podrške evropskoj spoljnjoj politici nema investicija za kojima vapi srpska ekonomija, kao i da nema više vremena za razne platforme i rezolucije o Kosovu. EU je uspostavila pravilo: normalizacija odnosa sa Prištinom uslov je svih uslova da bi Beograd prešao sljedeću stepenicu ka evrointegracijama.
Sa tog stanovišta, platforma o Kosovu predsjednika Nikolića, čiji se tekst drži u tajnosti od javnosti ali o kojoj se itekako priča, samo je za unutrašnju upotrebu i čini se, služi prvenstveno za nerviranje premijera i ministra spoljnih poslova Ivice Dačića.
"Nikolićeva platforma je zakašnjela. Katastrofalno po srpske nacionalne interese je ako se nastavi praksa da se sjedi u Beogradu i drže predavanja o tome kako niko ne smije diskutovati o Kosovu, dok cijeli svijet o tome raspravlja", rekao je Dačić i podsjetio da je više od sto država priznalo kosovsku nezavisnost.
Nešto blaži stav prema predsjedniku i njegovoj platformi imao je premijer, koji je rekao: "Ja da se prepirem i svađam sa predsjednikom Nikolićem - neću", ocjenjujući uz to da je tekst platforme ozbiljan, ali da će javnost biti sa njom upoznata kada državni vrh utvrdi koliko je ona realistična.
Već sada je, međutim, realno da Njemačka kao najglasnija članica EU traži od Srbije punu normalizaciju odnosa sa Kosovom i dosljedno sprovođenje Briselskog sporazuma. Poslanici njemačkog parlamenta su u više navrata poručivali da će na kraju tražiti i da Srbija prizna Kosovo. Istina, to za sada niko od zvaničnika EU nije potvrdio, već je fokus stavljen isključivo na sprovođenje Briselskog sporazuma.
Zahtjevi i obećanja: A da sa Njemačkom nema šale najbolje zna bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kojeg je Merkelova otpisala nakon posjete Beogradu avgusta 2011. godine. Četiri godine kasnije Dačić je objelodanio da je razgovor između Tadića i Merkelove bio vrlo neprijatan. U javnost je procurila priča da je Tadić kosovski debakl pravdao padom popularnosti, a da mu je Merkelova odgovorila da je Srbija demokratska zemlja, što bi trebalo da znači da je svejedno ko je na vlasti.
Poučen Tadićevim iskustvom Vučić do sada nije pokazao sklonost da olako daje obećanja. Za nastupajući period je rekao je da su "dani izazova i teških odluka o raznim pitanjima".
Njegova posjeta SAD-u uglavnom je ocijenjena kao uspješna. Ali, obećanja i američke zahtjeve sada treba sprovesti u djelo. U tom smislu SAD očekuje da Srbija utiče na Milorada Dodika da se primiri i ne pominje više refendum u RS ali i da riješi slučaj ubistva braće Bitići koji su bili američki državljani. Zatim, da slijedi zajedničku polititku EU i da se jasno odredi prema sukobu u Ukrajini. Veliku pažnju zauzela je i regionalna saradnja.
Ko ide u Srebrenicu: No, pravi test za koperativnost Srbije biće obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici, u Potočarima 11. jula.
U Srbiji se oko ovog događa još uvijek vodi polemika – da li ili ne ići a ako se ide, ko treba da , ali i oko toga da li treba otići i ko treba da ide u Potočare 11. jula.
Predsjednik Srbije je prvi rekao da u Srebrenicu neće ići. Obrazloženje- Bakiru Izbetbegoviću, članu Predsjedništva BiH predložio jr da prilikom posjete Sarajevu 16. Juna, zajedno obiđu srpske i bošnjačke grobove, ali da Izetbegović nije odgovorio. Stav Nikolića podržao je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručivši da on neće u Srebrenicu jer “tamo nije počinjen genocid već strašan zločin”, te da je cijeli događaj ispolitizovan.
Premijer Vučić je kazao da odluku još nije donio, ali da će biti kritikovan i ako ode i ako ne ode. "Odem ili ne odem, isti će me kritikovati", rekao je Vučić iako je nekadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić dva puta posjetio memorijalni centar u Potočarima. .
Bez obzira što je srpski parlament još marta 2010. godine usvojio Rezoluciju o Srebrenici, u tom tekstu se ne pominje riječ “genocid”.
U međuvremenu, Britanija je pokrenula inicijativu da SB UN izradi rezoluciju o Srebrenici koja treba da opomene da se takvi događaji nikada više ne dogode. Međutim, u Srbiji je ta ideja dočekana uzdržano, pod izgovorom da niko od državnih funkcionera nije dobio njen nacrt iako je Srebrenica velika sramota za Srbiju.
U cijeloj situaciji ohrabruje činjenica da je premijer svjestan da se data obećanja moraju ispuniti i da vremena za vaganje više nema. Sa druge strane, za svaku državu je veoma loše kada ključne odluke donosi samo jedan čovjek.
Violeta CVEJIĆ
