Juče popodne Slobodna Dalmacija uručila je otkaz najpoznatijih novinara u region, nekadašnjem “feralovcu” Borisu Dežuloviću, opravdavši to presudom.
Dežulović, dobitnik nagrade European Press Prize 2014. u kategoriji najboljeg komentara, za Fairpress je izjavio kako ga je nazvao glavni urednik i kazao mu da prekidaju s njim saradnju. "Neka im sad gnjide pišu!", dodao je Dežulović.
Pavičić i Tomić otkazali Slobodnoj Dalmaciji
Danas je stigla informacija kako iz solidarnosti prema najboljem europskom komentatoru Slobodnu Dalmaciju napuštaju njegove kolege Jurica Pavičić (desno na slici) i Ante Tomić (lijevo na slici).
"Ne želim raditi za novinu koja je otkazala saradnju novinaru čiji je tekst proglašen najboljim u Europi, a istovremeno angažira komentatora koji u tekstu 34 rečenice završi s uskličnim znakom. To je bipolarni poremećaj...", kazao je Pavičić Dalmatinskom portalu dodajući da je uvijek bio i biće protivnik stava koji se 'njeguje' da su zagrebačke novine liberalne i za pametne, dok je Dalmacija rezervisana za konzervativne i glupe.
Ante Tomić za N1 je potvrdio otkazivanje saradnje, no razloge nije želio otkriti.
No, čini se da, barem zasad sva trojica ostaju u drugih EPH izdanjima.
HND: Očito je da tekst nema veze otkazom jer je godinama stajao na webu
Zbog otkaza Borisu Dežuloviću reagiralo je i Hrvatsko novinarsko društvo. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Otkaz suradnje Borisu Dežuloviću u „Slobodnoj Dalmaciji“ nastavak je opasnog trenda nakladničkog odricanja od vlastitih novinara
Hrvatsko novinarsko društvo izražava vrlo ozbiljnu zabrinutost činjenicom da je novinar Boris Dežulović telefonom obaviješten kako mu se odlukom Uprave „Slobodne Dalmacije d.d.“ otkazuje suradnja u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“.
Dogodilo se to nakon što je objavljena presuda Županijskoga suda u Splitu po kojoj nakladnik toga list („Slobodna Dalmacija d.d.“, čiji je vlasnik EPH) mora isplatiti ukupno 150 tisuća kuna odštete osobama koje su ga tužile zbog Dežulovićevog teksta pod naslovom „'Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji'“ objavljenoga u „Slobodnoj Dalmaciji“ 2012. godine.
Ne ulazeći u pravni meritum tužbe i presude HND podsjeća da je taj tekst, kao i bilo koji drugi, objavljen uredničkom odlukom te da se redakcija niti osnivač „Slobodne Dalmacije“, od objave do donošenja presude nisu niti na koji način distancirali spornoga teksta niti je iko zbog njegove objave sankcionisan.
Stoga je logičan zaključak kako je odluka o otkazu saradnje „Slobodne Dalmacije“ sa Borisom Dežulovićem (stalno zaposlenome u tvrtki EPH Mediji) zapravo posljedica činjenice da se osnivač presudom obavezuje isplatiti odštetu tužiteljima te nema nikakve veze sa dosljednom obranom profesionalnih novinarskih standarda kao niti sa zaštitom ugleda osoba spomenutih u tekstu.
Urednici sve češće produžena ruka vlasnika
HND upozorava da osnivači sve češće odbijaju stati iza svojih novinara u slučaju sudskih tužbi, pri tome ne sankcionišući eventualne uredničke propuste bez kojih ne bi bilo niti objave tekstova koji su predmet tužbi.
Na taj način se pojačava utisak da urednici, umjesto prvih među jednakima u redakciji, sve više postaju produžena ruka nakladnika/vlasnika a na novinare se stvara dodatni pritisak koji, između ostaloga, uzrokuje autocenzuru, čime ih se posredno prisiljava da ne rade svoj posao."
Zašto je uopće tužena Slobodna Dalmacija?
Presudom od ovog tjedna je na temelju žalbe Slobodne Dalmacije preinačena prvostupanjska presuda splitskog Općinskog suda iz travnja 2014. i smanjen iznos pojedinačne odštete s 25.000 na 15.000 kuna.
Kako se ističe, u postupku među strankama nije bilo sporno da je 28. svibnja 2012. u splitskom dnevniku objavljen utuženi tekst s podnaslovima 'Desničarska stoka' i 'Katolički talibani' te je uz objavljenu fotografiju napisano 'Gospodo intelektualci iz žnjanskog kafića, molite se Bogu u koga vjerujete i u čije ime mrzite. Molite se – ako ćete mene poslušati – da ne postoji'.
Prema obrazloženju presude, prvostupanjski sud utvrdio je da članak od početka do kraja iznosi teške uvrede za tužitelje kroz upotrebu neprimjerenih izraza.
"Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je Antonija Bilić posredna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi?", napisao je Dežulović koji je, po ocjeni suda, tužitelje izravno vrijeđao i u rečenici: "Za povijest hrvatskog gnjidoslovlja valja zapamtiti njihova ljudska imena: Stjepan Lozo, Guido Piasevoli, Tatjana Alajbeg, Joško Čelan, Miroslav Klarić, Gordan Sladoljev, Barbara Kovačić-Domančić, Željko Ostoja, Miroslav Lozina i Marko Džaja".
U presudi se navodi i da autor naziva tužitelje "najvećim prirodnim neprijateljima ljudske inteligencije" te ih proziva kao isključive krivce za sudbinu Antonije Bilić.
Sud je zaključio da su tužitelji dokazali odgovornost za štetu, dok tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti od štete prema odredbama Zakona o medijima.
U presudi se navodi da autor članka nije provjeravao tačnost navoda vezanih za stav tužitelja u vezi s gay paradom, niti što je tačno izneseno na njihovoj konferenciji za novinare održane u žnjanskom kafiću, već je o tome bez provjere navedenog u spornom članku iznosio stavove zasnovane na člancima u medijima, refererirajući se na protivljenje tužitelja da se održi gay parada u Splitu.
"Autor spornog članka je iznoseći čitav niz uvreda na račun tužitelja izašao izvan granica profesionalnog ponašanja jer je sve navedeno daleko od iznošenja vrijednosnog suda autora izraženog na osebujan način već se kompletan članak uglavnom zasniva na iznošenju teških uvreda upućenih izravno tužiteljima", bio je stav prvostupanjskog suda koji je i pobrojao da u Dežulovićevu tekstu od 34 rečenice u čak njih 15 "iznijete izravne i grube uvrede prema tužiteljima".
Zaključak prvostepenog suda o odgovornosti tuženika prihvatio je i žalbeni sud navodeći da je tekst u kolumni izrazito oštar, djelimično ironičan i predstavlja komentar izjava izrečenih na pres konferenciji, ali i da obiluje uvredama na račun ličnosti tužitelja.
Pozivajući se i na zakonske odredbe o zaštiti ugleda i prava drugih osoba, u presudi se navodi da su i "tužitelji kao građani demokratskog društva izrazili svoj stav, kojeg je moguće prihvatiti ili ne prihvatiti, odnosno iznijeti i protivan stav, ali bez vrijeđanja osobnosti tužitelja, što sporni članak međutim i čini".
(index.hr)
