Ponavljajte mantru: "Koliko ljudi je prekinulo odnos i danas je dobro"...
Svaki raskid veze je, barem dok prema partneru još gajimo neka osjećanja, težak. Koji su zapravo mehanizmi, emocije koje učestvuju u tom procesu?
Svi smo u životu patili zbog ljubavi ili bili ostavljeni. Možda ćemo još koji put proći kroz to, a možda smo upravo oni srećnici koji su svoju kvotu tugovanja zbog raskida ispunili. Bilo kako bilo, raskid veze gdje prema partneru još uvijek gajimo osjećanja, zna biti vrlo težak i da za tu osobu predstavlja pravi emocionalni brodolom.
Mnogi će reći: "Sve će to proći", no dok se bura ne stiša, brod ne izvuče na suvo, ljudi spasu, a brod ponovno stavi u funkciju i zaplovi morem, treba da prođe određeno vrijeme i treba uložiti veliku količinu energije da se to dogodi. Zašto nam je tada toliko teško? Raskid ljubavnog odnosa može da se svrsta u gubitke i za njega vrijedi isto što i za druge događaje te vrste. Gubici koje osjećamo mogu biti višestruki. Naime, osim osobe koja nam nedostaje, izgubili smo i osjećaj sigurnosti, pripadanja, identitet osobe u vezi, ponekad samopoštovanje...
Izgubili smo možda i sliku sebe u toj vezi u budućnosti, planove koje smo stvarali. Taj proces tugovanja za izgubljenim očitava se u čitavom nizu emocionalnih, misaonih, tjelesnih i reakcija u ponašanju. Ukoliko nam je izrazito bilo stalo do odnosa, vrlo vjerovatno ćemo razviti osjećaj tuge, ljutnje, nesigurnosti, tjeskobe, usamljenosti.
Vjerovatno je da ćemo kontinuirano razmišljati o toj osobi, vraćati se u prošlost i prisjećati se čas lijepih trenutaka, čas posljednjih bolnih trenutaka; potom razmišljati zašto se to baš nama dogodilo i "jesam li mogla nešto drugo da uradim da to izbjegnem". Takođe, moguće je da se okrenemo budućnosti i počnemo da strahujemo hoćemo li ikada više voljeti tako, hoćemo li ikada upoznati nekog zanimljivog kao što je to bila ta osoba i hoćemo li možda ostati sami.
Na fizičkom planu moguće je da nas zadesi nedostatak apetita i koncentracije, nesanica, dok se promjene u ponašanju mogu vidjeti u pojačanoj razdražljivosti, povlačenju od drugih i češćem plakanju. Moguće je takođe i da se nađemo u situaciji da nam je oslabljeno radno, akademsko i/ili socijalno funkcionisanje.
Koji su najbolji načini da što prije prebolimo?
Kada doživimo tu vrstu gubitka oko nas će se naći prijatelji koji će vrlo vjerovatno davati neke savjete. Tada se uglavnom čuju savjeti poput: "Odmah izađi sa nekim da ovoga zaboraviš!", "Promijeni frizuru, to će biti znak novog početka", "Otputuj!", "Ma šta se sjekiraš, ima još riba u moru!", "Napiši pismo u kom bi mu rekla sve", "Uradi nešto ludo!", "Upiši se na padobranstvo!"... Ko zna, možda su neki od savjeta za nekoga bili uspješni. Vrlo je teško reći koji je najbolji način za preboljeti nekoga. Ipak, postoji nešto što svako može da uradi za sebe u tim trenucima.
1. Dajte sebi vrijeme za tugovanje.
Dozvolite sebi da budete tužni, uplakani, nesrećni, da jedete previše ili premalo i da ne vidite kako će ikada biti bolje. U redu je ako se osjećate usamljeno i pomalo ste rastreseni. Čim dođete u ovu fazu znači da polako napredujete u procesu tugovanja.
2. Skratite trenutke intenzivnog razmišljanja o osobi.
Pokušajte da nađete aktivnosti koje će vam zaokupiti misli. U tim trenucima možda osjetite i emocionalno olakšanje. Vremenom, ovakvih talasa biće sve više što je siguran znak oporavka.
3. Predvidite krizne situacije i osigurajte sebi društvo ili neku distrakciju.
Brojne situacije kao i posebni trenuci u danu, nedjelji ili godini mogu biti jak podsjetnik šta nas je snašlo. Pokušajte da predvidite te situacije i osigurajte sebi prijatno društvo ili krenite da radite nešto drugo. Ukoliko ste provodili vikende zajedno, osmislite druženja s prijateljima ili porodicom kako bi ti trenuci bezbolnije prošli.
4. Okrenite se fizičkim aktivnostima.
Osim što je vježbanje uopšte dobro za naše zdravlje ono je posebno dobro i korisno za podizanje raspoloženja kada smo tužni.
5. Pričajte s drugima više puta o tome ako vam odgovara.
Ukoliko stalno u sebi vrtite film o raskinutoj vezi postoji opasnost da se samo još dublje i dublje zakopate te da vam se situacija počne činiti težom i beznadežnijom nego što zapravo jeste. Kada sopstvena razmišljanja podijelite s vama bliskim ljudima i to ponovite nekoliko puta, mogli biste situaciju sagledati iz neke druge perspektive i posljedično osjetiti blago olakšanje.
6. Vježbajte nove misli.
Poznato je da to kako razmišljamo utiče na to kako se osjećamo i ponašamo. Stoga pokušajte da vježbate vaše novo razmišljanje. Ponavljajte mantru: Koliko je ljudi raskinulo ljubavni odnos i danas su dobro. To što se loše osjećam će proći. Tuga je emocije upravo kao i sreća. Smijem se i tako se osjećam u životu. Biće bolje.
Koliko tuga traje - vjerovatno je individualno, no postoji li neko vreme nakon kojeg bismo se mogli čak i zabrinuti ako i dalje ne prestajemo da mislimo na bivšeg ili bivšu?
Trajanje tugovanja za raskinutim odnosom je individualno. Ne postoji jasno vrijeme nakon kog će uslijediti olakšanje, ali je utešna činjenica da će ono sigurno doći i da ćemo ponovno "stati na noge" i upustiti se u novu vezu. To će se dogoditi onda kada vi budete spremni, no nema formule prema kojoj se može izračunati kog datuma će se to dogoditi. Neki vjeruju u jednu simpatičnu računicu "polovina vremena provedene u vezi" (pa ako ste u vezi bili godinu dana, navodno bi vam za oporavak trebalo šest mjeseci).
Taj podatak nije baš utješan za one koji su u vezi proveli 10 ili više godina. Bez obzira na to da li postoji vremenska formula, činjenica koja je zasigurno tačna je da kako vrijeme prolazi sve ćemo rjeđe misliti na bivšeg ili bivšu.
Isto tako ne treba zaboraviti kako neki drugi krizni trenuci mogu dovesti do intenzivnijeg razmišljanja čak i ponovnog žaljenja za prethodnom vezom. Tada se "prekrijte ušima preko glave" i pričekajte, proći će.
Zbog čega većina ljudi uspije u tome, barem prema onoj staroj "vrijeme liječi sve rane", dok se neki vrlo sporo ili čak nikada ne oporave te djeluju gotovo opsjednuti bivšim partnerom?
Vjerovanja o odnosu koji je raskinut poput "ovako savršen odnos nikada više neću naći" ili o bivšem partneru "on/ona je idealan/na za mene" mogu usporiti pa čak i "fiksirati" osobu u razmišljanjima o odnosu kako je samo to vrijedno i kako ništa drugo nikada neće biti dobro. Osim navedenog brojni drugi faktori utiču na brzinu oporavka od raskida.
Tu su dužina trajanja i intenzitet ljubavne veze, isprepletenost života partnera, emocionalna zrelost, osobine ličnosti, razlozi raskida veze i brojni drugi... Gotovo da je zanemarivo pričati o onima koji se nikada ne oporave od ljubavnog sloma. Ako je riječ o tome, mogli bi reći kako takve osobe imaju neke druge emocionalne smetnje koje ih onemogućuju da se proces tugovanja privede kraju.
Na koji način okolina može da pomogne u lakšem prebrođivanju raskida?
Okolina može biti bitan faktor oporavka u ovakvim situacijama. Porodica i prijatelji mogu nam pomoći odvlačeći nam pažnju na druge sadržaje, umanjujući osjećaj usamljenosti i olakšavajući krizne trenutke svojim prisustvom. Mnogi izjavljuju kako im je u tim trenucima dobro došlo prepričavanje događaja vezanih za raskid, osmišljanje razloga zašto je dobro to što je veza prekinuta... Ipak, treba imati na umu kako neki ljudi sopstveni oporavak žele da prođu sami i ne žele to da dijele sa okolinom.
Da li je normalno da se katkada osjetimo "zavisni" o nekome s kim smo dijelili određeni dio života?
Zavisnost nije dobra riječ kada govorimo o ljubavnom odnosu. Prije kažemo kako "partneri razvijaju osjećaj pripadanja, sigurnosti", na koji se vremenom sve više naviknu. Kako se na dobro i prijatno vrlo lako naviknemo, odricanje od takve navike nije lako. Većina ljudi uspije u tome, no postoje osobe s takozvanim "zavisničkim crtama" koje se mogu vidjeti u ponašanju za vrijeme trajanja odnosa.
To su osobe čije emocionalno stanje u potpunosti zavisno od reakcija partnera, osjetljivi su na kritiku i odbijanje zbog čega po raskidu može doći do razvoja intenzivnijih emocionalnih reakcija, težeg nošenja s raskidom i sklonošću za brz ulazak u novu vezu.
Da li je prihvatljiv način borbe protiv tuge izazvane raskidom emocionalne veze ulijetanje u novu?
Nema ništa pogrešno u tome da brzo uđemo u novu vezu, posebno ako nam to odgovara. Potrebe za tim mogu biti razne, od pažnje koju nam neko opet pruža, preko osjećanja sigurnosti i pripadanja, do osjećanja kako ipak nećemo ostati sami ili samo razonode koja nam pomaže da prođe vrijeme oporavka od prošle veze.
Kada stupate u takvu vezu važno je prepoznati motivaciju za novom vezom i biti zadovoljan tim razlozima. Bez obzira na to s kojom motivacijom započeli takav odnos ne možemo znati kako će se čitava priča završiti. Ko zna, možda ste zapravo na početku nove uspješne ljubavne veze.
Da li je u takvim situacijama uopšte moguća neka nametnuta racionalizacija ili je nužno pričekati da prođe određeno vrijeme da zaboravimo, odnosno prebolimo?
Svako razmišljanje koje vam može umanjiti osjećaj patnje i tuge pa makar i na kratko vrijeme zapišite i ponekad ga pročitajte.
Kada je potrebna pomoć stručnjaka?
Iako vam se čini kako vaša bol nikada neće proći i kako su vam sve lađe potonule, ljudski organizam ima sposobnost da podnese brojne teškoće i gubitke. Čini se da smo ipak prije svega fleksibilna bića koja na ovaj ili onaj način uspiju da prebrode taj gubitak, ponovno se smiju i osjećaju (novu) ljubav.
Ipak neke osobe mogu razviti pravu depresivnu reakciju koja može potrajati toliko da već ozbiljno narušava svakodnevno funkcionisanje. Tada je dobro potražiti pomoć stručnjaka.
Izvor: Klinička psihologija; foto: lepotaizdravlje.rs
