Prisutnima se najprije obratio ribar i predsjednik Mjesne zajednice Muo Milorad Mišo Krivokapić rekavši da ih je okupila vijest koju teško mogu izgovoriti, a to je da jedan od simbola grada Kotora neće izgledati kao što je izgledao vjekovima unazad.
„Okupila nas je vijest da nećemo moći iznositi svoje autohtone prizvode i da će kupci biti uskraćeni za gavice sa Mula, sir iz Grblja i salatu iz Škaljara", saopštio je Krivokapić.
Mirčeta Konatar govorio je ispred skoro 300 zakupaca tezgi. „Branimo egzistenciju svojih porodica i mjesto koje vjekovima služi za prodaju životnih namirnica. Branimo mjesto susreta građana mediteranskih navika i života. Egzistencija 1.200 članova porodica zakupaca trebalo bi da je predmet brige ukupne državne zajednice" - mišljenja je Konatar.
„U prodaji namirnica na gradskoj pijaci Grbljani su imali vodeću ulogu", istakao je predsjednik Mjesne zajednice Grbalj Željko Ćetković podsjetivši da je ovo mjesto nekad hranilo cijelu Boku Kotorsku.
„Moćna austrijska imperija je prije jednog vijeka napravila ugovor sa Grbljanima da povuku gornjogrbaljske izvore iznad sela Šišići, a zauzvrat dala im kotorsku pijacu na korišćenje bez novčane nadoknade. Molim one čiji preci nisu radili u fabrici Vučković, nisu kupovali u Biskupovića, a nisu ni vezivali konje na Šuranj, neka prespavaju prilikom donošenja odluke o kotorskoj pijaci i neka ulože napor da ona ostane na istom mjestu. Apelujemo na lokalnu samoupravu i centralnu vlast da pomognu grbaljsku infrastrukutu, ohrabre domaćina u poljoprivrednoj djelatnosti. Ima nade da u starom sjaju opet zamiriše verdurom kotorska pijaca, jer ovakvog kvaliteta namirnica nema nigdje", zaključio je Ćetković.
Vlasta Mandić obratila se građanima u svojstvu arhitektice-urbanistice koja je nakon zemljotresa 1979. godine bila šef tima koji je uradio Urbanistički projekat Starog grada Kotora. Ona je naglasila da je projekat bio preduslov za dobijanje finansijskih sredstava za početak obnove našeg grada i šireg područja, kao i obaveza nakog proglašenja Kotora za grad pod zaštitom UNESCO-a.
„Zbog njegove važnosti odbranila sam taj projekat pred jugoslovenskom stručnom revizionom komisijom i komisijom UNESCO-a na čelu sa tada najvećim stručnjakom zaštite gospodinom Ciborovskim. Projekat je svojevremeno dobio sve pohvale, jer je planirao Stari grad kao aktivnu urbanu strukturu stambenih, administrativnih, poslovnih, kulturno-zabavnih i drugih funkcija. Tržnica, pjaca, markat, nije samo mjesto prodaje i kupovine. To je mjesto sastanaka i komunikacije građana, prezentacija proizvoda namjernicima svake vrste, našeg mentaliteta, naše gastro kulture koja u novije vrijeme postaje i dio ponude kulturnog turizma. Po kriterijumima UNESCO-a markat spada u nematerijalnu vrijednost koja je pod zaštitom.
(Radio Kotor)
