Jedan od najpoznatijih dirigenata regiona, pa i Evrope, već duže priređuje izuzetne koncerte sa našim simfoničarima, najčešće pred publikom Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici. Tako je bilo i ovog puta, kada je na zatvaranju XIV A tempa dirigovao CSO u izvođenju djela Aleksandra Skrjabina i Nikolaja Rimskog-Korsakova. Suđić je potcrtao da se naš orkestar - naročito njegovi solisti - pokazao doraslim velikim izazovima poput izvođenja Koncerta za klavir i orkestar u fis-molu, odnosno simfonijske poeme "Šeherezada" i da se time mogu pohvaliti i porediti sa mnogim poznatijim ansamblima.
- Naravno, to je zasluga i kontinuiranog rada, jer se bez toga ništa ne može, bez discipline, svakodnevnog prolaženja partitura koncerata i saradnje, kako sa šefom-dirigentom, tako i sa drugim dirigentima. Ovakve saradnje uvijek su za orkestar jedno novo iskustvo. A meni je zadovoljstvo kada vidim da su ti ljudi sada sve otvoreniji, sve spreminiji da uvijek daju ono što pokušavam od njih da dobijem. I ovog puta oni su puna srca krenuli na naš, zajednički put, a meni je taj put često važniji nego sami cilj. Jer taj put nam pokazuje koliko se mijenjamo, koliko utičemo jedni na druge i koliko zadovoljstvo, na kraju, proizilazi iz tih proba. Zato ta radost na koncertu mora da izađe nepatvorena, jer je jedino tada ona iskrena. A publika uvijek osjeti kada je nešto neiskreno. Stvarno mi je srce puno što je A tempo na ovaj način zatvoren - ispričao je naš sagovornik.
Suđić izražava posebno zadovoljstvo saradnjom sa CSO koji "ima puno potencijala", pa je čvrsto uvjeren da će uslovi u novom objektu Muzičkog centra Crne Gore biti "novi pomak naprijed".
- Moramo znati i to da danas nije ekonomski faktor ono što je najvažnije u rangiranju, u pojmanju uspjeha i kvaliteta određenih država. To nije čak ni sport, jer sve te zlatne medalje ne tvore sliku jedne zemlje u svijetu koji je, pak, takmičarski nastrojen. Kultura je ta koja govori o kvalitetu života. Mislim da će poruka o Crnoj Gori i regionu svakako biti kvalitetnija kada ljudi širom svijeta shvate da ovdje nema samo plaža, već i nekog sadržaja. I upravo se ti sadržaji, poput muzike, moraju njegovati. U današnje vrijeme, kada mislimo samo o tome da imamo dovoljno da pojedemo, da sebi obezbijedimo luksuz i, evenetulano, nešto što nam u suštini ne treba, zaboravljamo suštinske vrijednosti. Zaboravljamo, prije svega, rad na sebi, na sopstvenoj humanosti. A muzika upravo daje priliku da se čovjek iznutra "preokrene" kada je sluša, umjesto da je zaglušen svakojakom bukom koja ga svakodnevno okružuje - navodi on.
Suđić takođe podsjeća da je muzika "proizvodnja emocija" i najradije je definiše kao "jedan vid ljubavi, muško-ženskog odnosa koji se dešava na sceni", a te emocije zatim se prebaciju na publiku.
- Kada se taj odnos prepozna na pravi način, kada se izvuku pravi elementi, onda i muzičari mogu da dođu do izražaja. Mi se i te kako promijenimo u zavisnosti od toga da li idemo na bal u Englesku, ili da se svađamo na pijacu - dodaje on.
Ali, kako kaže naš sagovornik, ne treba zaboraviti da festivali uvijek govore kako o sredini u kojoj se priređuju, tako o svima nama - učesnicima i publici.
- Bio sam na mnogim festivalima. Uglavnom ih otvaram i zatvaram. I na Beogradskim muzičkim svečanostima - BEMUS-u, najmanje 20 godina zaredom sam učestvovao. Na A tempu, koji bilježi 14 godina, bio sam više puta. To se može smatrati nekom "malom tradicijom", ali od nečega se mora krenuti. "Kultura nije sve, ali je sve bez kulture ništa". Klasična muzika svakako da ne privlači ogroman broj ljudi koji se šetaju danas Podgoricom, po lijepom vremenu. Međutim, zamajac koji čini jedan mali broja ljudi koji je bio na A tempu i koji je sa koncerata otišao promijenjen ovom muzikom, kući se vraća drugačija. I to je nešto što se i na sceni osjeća. Često citiram Platona koji je rekao "Kakva muzika takva država". Pa, neka ovo bude mali doprinos Crnoj Gori- zaključuje maestro Suđić.
K.J.
Foto: MCCG/D.Mijanić
