"Indipendent" navodi da je najpoznatiji primjer za taj fenomen u Velikoj Britaniji bilo "Bristolsko zujanje" o kojem su mediji izvještavali krajem 70-ih godina prošlog vijeka. Jedan od listova je čitaoce pitao “Jeste li čuli zujanje?” i najmanje 800 ljudi je odgovorilo potvrdno, a neki su imali glovobolje i krvarenja iz nosa.
BBC je prenio izjavu očevica koji je zvuk opisao kao "dizel motor koji se čuje u daljini. To zujanje je ljude izluđivalo, prije svega zato što su mogli da čuju samo kada su kod kuće i to noću.
„U prvih nekoliko godina nisam mogla da spavam, nisam mogla da se koncentrišem niti da bilo šta radim. Stalno sam plakala, što je opterećivalo mog muža. Promijenilo me je od aktivne, kreativne osobe do stegnute, bijesne pesimistkinje“, rekla je neimenovana žena za "Indipendent" još 1994. godine.
Doktori su prvo smatrali da joj "zvone uši", ali su u bolnici Ejdenbruk u Kembridžu 90-ih godina prošlog vijeka utvrdili da je uzrok njenog problema spoljašnji faktor.
Sada su naučnici utvrdili da naša planeta vibrira i proizvodi ovaj zvuk zbog dugih talasa u okeanu koju udaraju o morsko dno.
„Pritisak okeanskih talasa na površinu dna stvara seizmičke talase koji tjeraju Zemlju da osciluje“, kaže Fabris Arduen, viši naučni saradnik francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja.
Ti talasi proizvode zvuke koji traju od 13 do 300 sekundi. Njih može da čuje relativno mali broj ljudi koji su osjetljivi na zujanje, a registruju ih i seizmički instrumenti.
Izvor i foto: blic.rs
