„Više je razloga zbog kojih smo prošle godine počeli ovaj poduhvat. Prvi je radoznalost. Smatram da su mladi, obrazovani ljudi u Crnoj Gori i te kako zainteresovani za budućnost i napredak političke zajednice u kojoj žive i da samim tim razmišljaju o fenomenima koji naše društvo čine dinamičnijim, ili ga usporavaju u njegovom razvoju“, rekao je Radulović.
On je naglasio da je ovo prilika da saznamo na koji način razumijevaju društvene i političke probleme u svojoj domovini Crnoj Gori, a posebno na koji način smatraju da njihovo znanje može biti od koristi u rješavanju problema kojima se, podstaknuti konkursom, bave.
Odgovarajući na pitanje šta je klerikalizam danas Radulović je kazao da kao i ranije što je bio, suprotnost klerikalnom.
„Ili, da budem precizniji: u savremenim društvima osnovna pretpostavka demokratije i individualne autonomije. Demokratije nema ako u njoj svako ne uživa slobodu savjesti, što znači pravo da vjeruje... ili da to ne čini. Savremena država je u obavezi da ta prava štiti, a ne da ih ugrožava tako što će nekome davati prednost. Vjerske zajednice naravno imaju pravo učešća u javnom diskursu društva, ali nemaju pravo da šire mržnju, isključivost i da pozivaju na linč svojih neistomišljenika. Klerikalizacija je poguban proces fundamentalističke indoktrinacije kojim se društvu nameće jedan model egzistencije koji je krajnje konzervativan, da iskoristim blagu riječ. U Crnoj Gori je odavno taj proces primijetan i on se mora imati na umu“, smatra on.
Radulović je naglasio da je nakon kraha socijalizma na ovim prostorima nestalo je bilo kakve ideologije kao ozbiljnije političke priče o iole koherentnom sistemu vrijednosti.
„Nažalost, priču naše političke elite o EU ne prati istovremeno i zalaganje za evropske vrijednosti, odnosno njihovu odlučnu primjenu. U našem društvu odavno dominiraju krupni kapital i protofeudalna regresija, koji nagrizaju i same temeljne pretpostavke ustavno proklamovane liberalne demokratije. Kada su se tako postavile stvari, sasvim postaje razumljivo da se feudalac sa dužim političkim iskustvom bolje snašao u tranzicionoj igri nadmudrivanja. Zemlja u vlasništvu, značajni spomenici crnogorske kulture pod upravljanjem nepoznatih lica, kase i računi oslobođeni bilo kakvog nadzora, fantomske donacije iz inostranstva, otvorena politička djelatnost usmjerena protiv vitalnih in teresa građana i njihove ravnopravnosti... Države u državi, sistemi u sistemu, zaštićeni po mnogim osnovama, većinsko-manjinskim...“, rekao je on.
Radulović dodaje „i malo im je, nego se pripremaju za ulazak u škole“.
„Najzad, a zašto i ne bi kada su u politiku odavno ušli na velika vrata. Svi zajedno, izgovarajući se u javnosti jedni na druge: ako mogu oni, možemo i mi... Možete, možete, ali ne biste mogli da vam jedan visoki funkcioner vladajuće partije ne kaže sljedeće: „država u crkvi nalazi oslonac i podršku“. I to kaza prije svega desetak dana, pitajući sve nas, tom tvrdnjom, da mu odgovorimo u kojem vijeku živimo: 13. ili 14.? Država Crna Gora oslonac i podršku može pronaći jedino u svojim građanima, u institucijama sistema i u poštovanju zakona na kojima počivaju i institucije i cjelokupni život društva“, naveo je on.
Prema njegovim riječima, vjerski velikodostojnici, kao i političari, ne uspijevaju se izdići iznad svojih partikularizama, tako da je za njih život u Crnoj Gori „živjeti pored“ i nekako trpjeti ljudsku različitost, a ne živjeti sa drugim, uz puno uvažavanje njegove različitosti.
„Većina je obavezna da vodi računa o manjini, a manjina mora da vodi računa o opštim interesima. Sasvim je svejedno o kakvoj manjini i većini govorimo“, kazao je Radulović.
