Istraživanje koje je ta nevladina organizacija udradila sa agencijom De facto pokazalo je da u Crnoj Gori postoji ogroman broj onih koji su vrlo pasivni i ne interesuju problemi zajednice u kojoj žive, pa su "u stanju da slušaju plač i nasilje u stanu do njih i ne urade ništa, očekujući da će neko da riješi problem ispred njihove kuće".
- Sumnjam da se ovako veliki broj odlučio na članstvo u partijama jer su tome ideološki bliski i da su, nakon analize programa i programskih politika, odlučili da se priključe nekoj od njih. Prije će biti da su prepoznali neki interes ili su, prateći svoju etničku pripadnost, prišli nekoj partiji - smatra Raonić.
Dodatno zabrinjava to što postoji visok procenat građana koji su se izjasnili da su članovi neke političke partije, a stranke su, s druge strane, na poslednjem mjestu kada je u pitanju povjerenje građana u institucije.
- Dakle, razlozi članstva u partiji su vrlo upitni, odnosno ono uglavnom ne počiva na želji da se utiče na kreiranje politika ili vjere u ideološke pravce koje partije zastupaju, već zbog nekih drugih ličnih i kratkoročnih interesa za koje smatraju da mogu najprije ostvariti kroz veze koje im partija pruža - rekao je Raonić agenciji MINA.
On je ukazao da je posebno zabrinjavajuće da se, kao građanska participacija, najčešće percipira glasanje na izborima.
- U ovakvim uslovima posebno se mora raditi na jačanju kapaciteta građana i jačanje građanske svijesti, prije svega kroz vraćanje povjerenja u institucije, a zatim i informisanju o modelima nekonvelncionalne participacije koji postoje - rekao je Raonić.
Raonić je naveo da je problem pasivnosti crnogorskog društva dijelom kulturološka boljka.
- Kao tradicionalno patrijarhalno i, do skora, konzervativno društvo, prosto nijesmo navikli da se bavimo problemima drugih, pa ni kada su to problemi zajednice. Postoji realna društvena potreba na njihovo ukazivanje i rješavanje - naveo je on.
Raonić je podsjetio da je Crna Gora s početka prošlog vijeka bila ustavna monarhija u različitim oblicima, da su uslijedile četiri decenije komunizma i socijalizma, što "nije dozvoljavalo građaninu učešće na pravi način ni u jednom obliku".
- Posljednje tri decenije smo u fazi demokratske tranzicije i konsolidacije demokratije, gdje je građanin kao pojedinac potpuno marginalizovan. Jer, bez nezavisnih, transparentnih i otvorenih institucija građanska participacija ne može da postoji - zaključio je on.
