Posljednjih nekoliko godina u Srbiji se sve glasnije spominje reč “bot”. Najčešće na društvenim mrežama, ali i vodećim novinskim portalima, vode se pravi mali ratovi između političkih neistomišljenika. Nije tajna da političke partije imaju “armije” botova, aktivista koji u komentarima na internetu hvale svoju stranku i lidera, a žestoko napadaju protivnike. Odvajkada, najžešća su prepucavanja botova koji podržavaju SNS i DS.
- Prvi put sam ovim poslom počeo da se bavim prije četiri godine. Kao i svaki mladi čovjek, sa koliko-toliko respektabilnom diplomom više škole, nisam uspio da nađem posao u struci. Poslije kratkotrajnih epizoda po magacinima, trafikama i kafićima, odlučio sam da počnem da zarađujem “lakšim putem”, te sam se učlanio u političku partiju koja je tada bila na vlasti. Bilo je to 2010. godine- počinje priču 29-godišnji mladić iz Beograda.
Kao i svi početnici u omladini stranaka, počeo je radeći na telefonskim anketama i lijepljenju plakata. Bilo je potrebno skoro godinu dana da avanzuje na poziciju bota.
- Jednog dana, potpredsjednik omladine je okupio nas desetak i rekao nam da smo prerasli ulogu koju smo imali, te da je krajnje vrijeme da budemo nagrađeni za svoj trud. Tako je sve počelo. Dobijali smo uputstva, odnosno nekoliko šablona u vidu komentara koje je trebalo da ostavljamo na društvenim mrežama, ali najviše u komentarima na najčitanijim novinskim portalima. Dnevnica je bila 800 dinara, a radili smo u smjenama od pet-šest sati. Akcenat je bio prije svega na vijestima koje su se ticale poteza naše stranke, ali i na izjave opozicije. Naročito napeto bilo je u predizbornoj kampanji 2012. godine, kada smo dobili jasan cilj: masovna produkcija komentara, čiji cilj je bio da javno mnjenje navedemo da se plaši dolaska opozicije na vlast. Sjećate se priče o “povratku mračnih devedesetih”? – priča sagovornik Blica, koji je zamolio da ostane anoniman iz razumljivih razloga.
Nakon smjene vlasti 2012. godine, on se poveo primjerom raznih političara i – promjenio tabor. Poučen iskustvom, odmah je predstavio svoju “specijalnost” novim nadležnima. Tako je njegova karijera bota nastavljena, samo u drugoj stranci.
- Ovdje su stvari na malo višem nivou. Ima nas između 500 i 600, i ono što nam je prvo rečeno jeste da mi zapravo “ne postojimo”. Radimo šest dana nedjeljno, u smjenama od osam sati. Posao obavljamo iz stranačkih prostorija. Dnevnice su 1.500 dinara, a isplaćuju se na nedjeljnom nivou. Imamo obezbjeđene sendviče i sokove. Svakog ponedjeljka imamo sastanke na kojima nam se predočavaju ciljevi i zadaci za predstojeću nedelju. Fokus je na ispisivanju hvalospjeva o potezima koje vuče stranka. Sve je detaljno razrađeno: od imena kojim se potpisujemo, do opisa komentara koje ostavljamo – kaže sagovornik Blica.
