Bivši učenici podgoričke Gimnazije "Slobodan Škerović", dvadesetogodšinji Vukale Vukotić, sada student Pomorskog fakulteta u Kotoru i Andrija Đukanović, student Pravnog fakulteta u Podgorici, znali su da povremeno organizuju žurke i sportske turnire, više iz zabave, kako kažu, nego zbog novca.
Jednog dana, dok su pili piće nakon položenih ispita, zapitali su se obojica - što bi čekali da diplomiraju, kada već sada mogu da rade? Odluka je pala da to bude posao vezan za kafu, omiljeno piće na Balkanu.
- Sjedjeli smo u jednom lokalu i spontano, uz opušteni razgovor, došli na ideju da započnemo neki posao. Onda smo pomislili, što ne bismo probali sa kafom? Nijesmo htjeli da otvorimo lokal, već kućicu gdje će se praviti vrhunske kafe za ponijeti koje, kako se i potvrdilo, odgovaraju i ljudima koji puno rade, pa nemaju vremena da kafenišu, ali i studentima - prepričava Vuk rađanje ideje Coffee shop-a, koji su odnedavno otvorili u malom kiosku na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog uz zgradu "Lordovke".
Iako imaju različita interesovanja, u poslu su, kako kažu, vrlo složni. Kada su odlučili da ozbiljno krenu sa biznisom, finansijsku pomoć su morali da traže od roditelja. Nakon početne skepse, podrška na kraju nije izostala.
- Kada smo lijepo objasnili kako smo sve zamislili, podržali su nas, kaže Andrija.
Vuk dodaje da jeste bilo nesigurnosti, ponajviše zbog straha da ne zapostave ispite, kad im se, narodski rečeno, "oslačaju" pare, ali su fakultetske obaveze ozbiljno shvatili i prvu godinu uspješno završili.
- Svi ispiti su položeni, i sada smo na drugoj godini fakulteta, dodaje Vuk.
Coffee shop se nalazi na jednoj od boljih lokacija u Podgorici, izuzetnoj prometnoj, budući da su u komšiluku brojna ministarstva, banke i škole. Cijene su izuzetno pristupačne: instant kafe, nes, dojč, kapućino, topla čokolada koštaju po jedan euro, a ukoliko želite da dodate ukus karamele, vanile ili narandže, moraćete da platite još 30 centi. Trenutno u ponudi imaju 15 ukusa, a planiraju da ih udvostruče.
- Tražili smo najbolje proizvode, i nijesmo štedjeli na kvalitetu. Cijene su, kao što vidite, vrlo pristupačne. Topla čokolada košta euro! Nema nigdje jeftinije sigurno, kaže Andrija.
Treba da znaš da uživaš: Primijetili su da se u gradu živi sve brže i da ljudi imaju sve manje vremena da sate provode u kafićima. Ne kažu da toga nema, ali oni bi željeli da i te navike sugrađana promijene.- Manje priče, a više rada, to hoćemo da promijenimo. U kafi treba uživati. Ali pravi ljubitelji znaju da se čar espresa osjeti već u prvih nekoliko sekundi, a ne poslije dva sata, komentariše Vuk navike Podgoričana da "mali" espreso ispijaju po tri ure.
Kada su odlučili čime će se baviti, odmah su počeli i sa obukom. Pošli su na sajam kafe u Beogradu i učili od profesionalaca kako se pravi ovaj tradicionalni topli napitak, koje su razlike u zrnima, kako se kafe miješaju, šta doprinosi aromi, a šta jačini.
- Upoznali smo razne brendove. Mi radimo sa kafom koja je među najboljima koje se nađu na evropskom tržištu - 100 odsto arabica, instant kafa koja je jače esencije, sa kojom se ne radi ni u jednom kafiću. Svi naši lokali miješaju kafe, objašnjava Vuk detalje koji prosječni konzumenti kafe baš i ne znaju.
"Turske kafe" nema u ponudi. Htjeli su, kaže Andrija, da se okrenu zapadnjačkom stilu, pa su stranci, koji već dolaze kod njih, odmah znali koju kafu žele jer se u njhovim zemljama uveliko konzumiraju.
- Ima ljudi koji traže tursku kafu, ali mi ih "prebacamo" na druge lokale, dodaje Andrija.
Do sada negativnih komentara nije bilo. Rade svih sedam dana, dok je nedjeljom radno vrijeme od 10 do 18 časova, koje planiraju da produže kada dođe ljeto. Tada će uvesti i hladne napitke, ne žele da otkriju koje, ali će sigurno dobro "pasti" na podgoričkim žegama.
Sam sebi gazda - dobar osjećaj: Nijesu željeli da rade za drugoga. Kažu, htjeli su da iskuse kako je to biti sam sebi šef.- Moram priznati da osjećaj nije nimalo loš! - kaže Vuk uz široki osmijeh.
A kako se snalaze u ulogama nadređenih? Andrija kaže da su uslovi za radnice, kojih je trenutno dvije, više nego dobri.
- Odlični su im uslovi, ne mogu biti bolji. Uz to, one su radnice sa iskustvom, poznajemo se i imamo povjerenje u njih, dodaje Andrija.
Radnice imaju, naravno, slobodni dan, gazde i same "uskaču" kad god je to potrebno.
- Nosimo kafu i po porudžbi u obliženje banke. Ima dosta mušterija zainteresovanih za dostavu, valjda nemaju vremena za duge pauze, a ne žele da ih na trafici zatekne gužva, objašnjava Andrija, dodajući da se ne libe nijednog posla.
U šali kažu da se zna "ko je gazda u kući", ali da se ekipa vrlo lijepo slaže i što je najvažnije "vlada mir u kući".
Naizgled, sve zvuči jednostavno, ali iza priče stoji veliki rad. Treba svakodnevno brinuti o materijalu, čašama, filterima, aparima i ostalim detaljima. Andrija i Vuk to rade sa uživanjem. Iako ustaju u pola sedam, entuzijazam ih ne napušta. Naprotiv, već sada prave planove za sajam kafe u Milanu, gdje žele da još više nauče o ovom poslu i ponude nove proizvode.
- Čovjek uvijek treba da pokušava, da proba. Mi smo bili uvjereni da je ovo dobra priča i vjerovali smo u sebe. Sve što smo do sada zamislili – ostvarilo se, kaže Vuk.
Za sada nemaju zvanični profil na društvenim mrežama ali, uz pomoć prijatelja, planiraju da se posvete i marketingu.
- Firma za sad funkcioniše, jer se po narodu pročulo. Želimo da napravimo brend. Radićemo sada flajere, logo ćemo staviti na čaše. Sve će biti maksimalno ozbiljno i profesionalno - komentariše Andrija.
Porodični prijatelji, a i njihovi drugovi dosta su im pomogli na enterijeru i eksterijeru. Kažu, zahvalni su im na pomoći, jer bez njih posao ne bi mogao ni krenuti.
Njihove braće i sestre su stariji i u drugim su vodama, ali rado i oni pomognu oko čega treba.
Prvo treba promijeniti sebe: Na pitanje, odakle tolika ozbiljnost i posvećenost, koja nije svojstvena dvadesetogošnjacima, Vuk kaže da je došla kao prirodna posljedica ritma života u koji su nedavno "upali".- Čim se budiš u šest i po, ideš u krevet prije dvanaest, to je već neka ozbiljnost - odgovara Vuk.
Slaže se da jeste pomalo čudno kada se njihovi vršnjaci ne bude prije podneva, ako nemaju obaveza.
- Prvo smo promijenili sebe, gledanje na svijet, na stvaranje, pa onda i na posao i njegov značaj.
Na to Andrija dodaje da nijesu ni oni "od kamena", da se opuste ponekad, ali da im je sada važnije da istraju i ulože maksimalan napor, jer je ovo tek početak. Imaće, kaže, kada da uživaju i ubiraju plodove rada.
Obojica ističu da žele svakom kupcu da ugode i da će uraditi ponešto i na svoju štetu, samo da kafa bude kvalitetna.
- Zato su za sada i svi komentari pozitivni. Tako ćemo i dalje nastaviti da radimo - kaže Andrija.
Razgovor zaključuju porukom za mlade da bi manje vremena trebalo da povrede uz društvene mreže, portale koji guše čitaoce nepotrebnim informacijama, ili kladionice gdje gube novac.
- Treba da se okrenu sebi i pronađu šta ih čini srećnima, te da u tome istraju - poručuju mladi preduzetnici.
Aleksandra STANKOVIĆ
