Kultura

GASPARJAN: Publika u Podgorici bila je „vrela“

Mladalačka energija i izuzetna tehnika riječi su kojima bi se mogao opisati koncert koji je sinoć u podgoričkom KIC-u „Budo Tomović“ priredio pijanista Žan-Pol Gasparjan.
GASPARJAN: Publika u Podgorici bila je „vrela“
Portal AnalitikaIzvor

Ovaj devetnaestogodišnji pobjednik Evropskog takmičenja za pijaniste održanog 2014. u Bremenu, laureat Fondacije „Đorđi Čifra“ i internacionalnih takmičenja u Izraelu, Velikoj Britaniji i Francuskoj, pokazao je svoj raskošan talenat pred punom salom. U publici su mahom bili mladi – učenici i studenti koji su dugim aplauzima pozdravili izvođenje svake od četiri kompozicije iz programa, kao i jedan interesantan bis.

Gasparjan za Portal Analitika izražava zadovoljstvo prijemom koji je kod publike imao premijernim predstavljanjem u Podgorici.

- Bio sam već u Crnoj Gori, ali kada sam imao dvije, tri godine. To je bila moja prva posjeta. Moja mama se ovdje vratila poslije 30 godina – dodaje mladi umjetnik koji odlično govori srpski jezik, uz podsjećanje da u svojim genima nosi i ponešto iz naših krajeva, upravo zahvaljujući majčinim precima.

Magistrant Nacionalnog konzervatorijuma u Parizu za ovdašnji nastup odabrao je kompozicije koje je prije mjesec dana izvodio na resitalu upravo u glavnom gradu Francuske. U ta četiri djela čuvenih autora predstavio je svoju izuzetnu tehniku kojom je, sasvim sigurno, zavrijedio pažnju šire javnosti.

- Program jeste dugačak, ali mislim da je bio interesantan. To su tri romantične sonate - Sonata br. 28 opus 101 Ludviga van Betovena, Sonata br. 2 opus 22 Roberta Šumana i Sonata br. 2 opus 35 Frederika Šopena, i jedno fracusko djelo - "Gaspard de la nuit" Morisa Ravela. Može da se kaže da je prvi dio koncerta bio njemački romantizam, dok je druga partija imala mračniju, tragičniju atmosferu... Uvijek se sjetim kako je Ivo Pogorelić svirao tu Šopenovu Posmrtnu sonatu, pa i Ravela. Imam te snimke i često ga slušam.

Gasparjan je kazao kako je upravo Pogorelić jedan od onih pijanista na koje se ugleda, da i njemu, kao mladom umjetniku, ta izvođenja predstavljaju reper.

- Za mene je on originalni pijanista i često slušam njegova izvođenja Šopena, Ravela, Šumana – dodao je naš sagovornik.

Za razliku od tragike, kako Gasparjan opisuje repertoar sinoćnjeg koncerta, kraj su obilježile vesele, možemo reći i – zabavne note. Kako kaže, sam je uradio transkripciju jedne od numera iz filma „Crna mačka, bijeli mačor“, koji mnogo voli, a riječ je o tradicionalnoj mađarskoj verziji starogradske pjesme „Moja mala nema mane“ („Szep a rozsam“).

- Ono što mogu da kažem jeste da je ova Bregovićeva pjesma bio veliki uspjeh u Parizu. Da, i tamo sam je izvodio, ali ovdje je to bilo nešto drugačije. Radio sam i druge transkripcije, jer

kada volim neki film, to uradim s muzikom. Ali, to nije nešto što stalno radim.

U razgovoru sa umjetnikom iz Francuske, neizostavna je jedna i dalje aktuelna tema, a to je situacija u toj zemlji nakon terorističkih napada u Parizu.

- Atmosfera je bila posebna, napeta i prilično loša. To mogu da potvrdim, jer sam imao koncert u Pontuazu pored Pariza dan nakon napada, 10. januara. Osjećaj je bio drugačiji – ispričao je on.

Sale i publika mogu da se razlikuju od zemlje do zemlje, od grada do grada. Ali, kada je riječ o pripremama za nastupe, Gasparjan navodi za njega ne postoji razlika ni među salama  ni među publikom.

- Za mene su koncetracija i rad za koncert uvijek isti. Sala u Podgorici je dovoljno velika, a publika je bila "vrela" - ako se to tako kaže. Bilo je jako lijepo nastupati ovdje - kaže on kroz osmijeh.

Pored toga što je sa manje od dvadeset godina već izuzetan pijanista, Gasparjan je i student filozofije. Pred njim je ove godine rad na izuzetno zanimljivoj temi sa još zanimljivijim mentorom.

- Ove godine pišem rad sa Alenom Badjuom, poznatim francuskim filozofom, o relaciji između umjetnosti, istine i politike.

No, sa samo 19 godina, da li Gasprajan zna što će biti kada poraste“? Tim prije što su njegovi roditelji muzičari i pedagozi a, sa druge strane, nastavlja svoje obrazovanje na filozofskom fakultetu, na Sorboni.

- Biću pijanista! Za sada nemam želju da budem pedagog. Nadam se da ću biti pijanista i na tome ću raditi – izričit je on, ali dodaje:

- Teško je reći da li ću se jednog dana baviti filozofijom. Ja se nadam da ću biti pijanista. Ali, nikada se ne zna.

Na kraju, Gasparjan najavljuje da će tokom marta imati dva koncerta u Francuskoj.

- Sviram u Parizu 6. marta, a sa orkestrom u Kanu 31. marta izvodiću Prvi koncert za klavir Feliksa Mendelsona.

Takođe, i publika u Crnoj Gori će ga uskoro ponovo čuti, a nada se da će jednom nastupati i sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom.

K.J.

Foto: Maren Sesa-Begler

Portal Analitika