Presuda je obvezujuća, konačna i bez prava žalbe, prenosi HRT. "Za genocid nije dovoljno samo da su prekršena ljudska prava, to moraju biti ona činjenja navedena i opisana u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida", rekao je sudija Petr Tomka obrazlažući presudu.
Dodao je da državu koja je naknadno postala članica i potpisnica Konvencije ne može smatrati odgovornom za njeno kršenje. Naime, Srbija je u pisanom odgovoru na tužbu navela da je počela da postoji 27. aprila 1992.
Hrvatska je tužbu podnijela prije skoro 16 godina. Srbija je prvo osporavala mjerodavnost Suda, a nakon toga i podignula protivtužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima na hrvatskoj teritoriji. U tužbi iz 1999. Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanja 7.700 logoraša i uništenje 1.500 vjerskih objekata.
Prioritet zvaničnog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtjeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja - ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, hiljadu religijskih artefakata i privatnih arhiva i bibiloteka.
Srbija u protivtužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji ubijeno 1.719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke grupe koja je prije Drugoga svjetskog rata činila 20 odsto hrvatskog stanovništva, 1991. dvanaest, a danas četiri odsto.
Od Hrvatske traži kažnjavanje počinitelja genocida, stvaranje uslova za povratak izbjeglih Srba i poštovanje njihovih ljudskih i građanskih prava. Beograd zahtijeva i da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. avgusta obilježava pobjedu u Oluji kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1.000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.
Obrazloženje tužbe za genocid
I Hrvatska i Srbija traže odštetu o kojoj bi sud odlučio naknadno, po završetku postupka koji je Hrvatsku stajao 28 mililiona kuna (više od 3,6 miliona eura), Srbiju oko šest (skoro 780.000 eura), a obije su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake. Kada je u sličnom postupku odlučivao o tužbi BiH protiv Srbije, Međunarodni sud pravde je 2007. presudio da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, ali da za njega nije odgovorno tadašnje srbijansko vođstvo. Vijećajući, sudije su imali u vidu i tu presudu, kao i odluke Haaškog suda koji za zločine sudi pojedincima. Od osnivanja 1945. godine, Međunarodni sud pravde u Hagu za genocid nije osudio nijednu državu.
