Ali, kako dodaje u svom autorskom tekstu proslijeđenom Portalu Analitika, teško da na ovim prostorima imamo stručnjake koji mogu kvalitetno predvidjeti gdje će biti američki dolar za 6 godina, a kamoli za 20 godina, te da je osnovno u ekonomiji zaduživati se u valuti u kojoj ostvarujete prihod.
„Pravna lica i država ako imaju prilive, ili obaveze u drugim valutama na odloženo, ukoliko žele da neutrališu rizik međuvalutnih kretanja upućeni su na banke i vrlo razvijene finansijke instrumente zaštite u vidu hedž poslova, opcija i fjučersa koji štite od pada, ili rasta valute koja nije vaša“, smatra Pejaković, koji koji ima iskustva u NBJ, Centralnoj banci Crne Gore, na projektu WB DC Washington i u komercijalnim bankama.
Tekst, koji objavljujemo integralno, odnosi se na prognozu vrijednosti USD, netipična monetarna upravljanja centralnih banaka u periodu krize i na makroekonomske pokazatelje koji utiču na vrijednost valute, ali SAD je jedinstvena i imaju po ovom pitanju valute vanrednu poziciju u odnosu na sve druge valute. Povod tekstu su, kako navodi autor, komentari u medijima bez analitike uz logiciranje.
»Kretanje vrijednosti valuta je kompleksan problem, koji u sebi sadrži mnoštvo strateških ekonomskih, političkih i sveukupnih međunarodnih parametara, koji se ogledaju u jačanju, ili slabljenju određenih centara moći, uzrokovano različitim okolnostima.
Centralne banke širom svijeta, tako i američki FED i Evropska centralna banka (ECB), imaju obavezu da „hrane“ privredu sa optimalnim novčanim sredstvima koja treba da obezbjede zdravi rast, umjerenu inflaciju, stabilnost cijena, rast zaposlenosti, adekvatan kurs vrijednosti valute... Podsticaj privredi se vrši kroz smanjivanje kamatnih stopa i intervencijama kroz pozajmice bankama, smanjuje se zahvat obavezne rezerve, operacijama na otvorenom tržištu itd.
Na izazov krize, ministri finansija EU su 2010. god. kreirali Evropski stabilizacioni fond koji je finansiran od strane zemalja članica Eurozone i MMF-a u iznosu od 750 milijardi eura. Intenzivirana je kupovina obveznica i upumpavanje novca zarad održavanja likvidnosti i stabilnosti finansijkog sistema. Bilansna suma ECB krajem 2011. je narasla na 3 biliona eura dok je FED na kraju 2011.god. imao rast od 2,9 biliona USD i nadalje do 4,5 biliona USD itd.
Dakle, u svjetlu ovih podataka vidimo da se u periodu krize poseže za nestandardnim monetarnim mjerama i upumpavanje 1,1 biliona eura u monetarni sistem EU koji je najavljen, predstavlja kontinuitet već viđenih poteza. Dominantne valute kroz funkciju deviznih rezervi u svijetu su EUR i USD tako da cijenu ovih valuta podržavaju svi veliki svjetski „igrači“ Kina, Japan, Indija, Brazil, naravno i Rusija mada je tu sada specifična situaciju. Održivosti vrijednosti EUR i USD podržavaju pobrojane zemlje bezrezervno zarad sopstvenih plasiranih sredstava u aktivu nominiranu u ove valute. Podsjećanja radi, cijena nafte, zlata, aluminijuma i ostalih berzanskih roba se izražavaju u USD i uzročno-posljedične veze podržavanja vrijednosti USD su velike, tako da i ova činjenica utiče na vrijednost USD. Kina koja ima SAD za najvećeg trgovinskog partnera i pretežan iznos deviznih rezervi u USD očekivano je da nominira posao u USD.
Cijena barela nafte je na sreću potrošača u kratkom roku sa 120 USD pala na oko 48 USD gdje je predvidljivost brzine i dubine pada bila na vrlo niskom nivou, što može biti i dodatni ugao pogleda na predvidljivost termina tržišnih kretanja. U ovoj igri znamo ko trpi štetu, ali do kojeg trenutka je voljan i po koju cijenu da trpi istu, takođe je podatak od velike vrijednosti.
Osluškivanje političkih i ekonomskih kretanja ključno: Logika dosadašnjih kretanja valuta, pravila ekonomije i logike tržišta ne moraju uvijek da budu u skladu sa tekućim dešavanjima. Osluškivanje političkih uz konstantno praćenje ekonomskih kretanja je od najvećeg značaja. Globalizacija je prisutna u svom punom smislu, što znači da u konkretnom slučaju povećanje, ili smanjenje vrijednosti USD utiče na globalna kretanja ekonomije širom svijeta, čemu smo svjedoci i zadnjih mjeseci. Svaka promjena vezana za vrijednost valute donosi pobjednike i gubitnike.
Karakteristične fluktuacije recimo ukazuju da od 2001.god. do početka 2004.god. USD je u odnosu na euro pao za 33%. Međutim, 20 maja 2005. vrijednost eura je u odnosu na dolar dostigla najnižu cijenu od oktobra 2004. Za razliku od 2005. godine kada je USD bio jak, krajem marta naredne godine euro je dostizao vrijednost od USD 1,57. Pad vrijednosti bio je posljedica rekordnog manjka u američkom bilansu plaćanja. Mediji su objavili analize ekonomista koji su ukazali da se uzroci krize američke ekonomije nalaze u kreditnoj krizi i krizi na tržištu nekretnina (hipotekarno tržište) rast cijene goriva i vojnim troškovima. Neke od analiza ukazivale su da se američki nacionalni dug dnevno produbljuje za oko 1,4 milijardu dolara, kako ukazuju skoro milion dolara po minuti. Sve dok ima onih koji su spremni kreditirati američku vladu, kako se kaže, dug je daleko od očiju i »daleko od srca«. Procjena dijela američkih ekonomista je bila da će nacionalni dug, odnosno ukupna akumulacija godišnjih budžetskih deficita sa 5,7 triliona dolara koliko je iznosio januara 2001. god. da naraste na preko 10 triliona dolara do 2009. god.
Ovakva procjena se oslanjala na podacima da zagarantovani programi socijalne i zdrastvene zaštite stalno rastu, a čine najveći dio savezne potrošnje. Vojni troškovi su na drugom mjestu. Uprkos najavama obije stranke da će suzbiti saveznu potrošnju, nacionalni dug kao postotak američkog bruto društvenog proizvoda porastao je sa oko 35 odsto u 1975. godine na oko 65 odsto na kraju 2007. godine. Projekcije su bile tačne. Najnoviji podaci za 2014.godinu ukazuju da je Javni dug SAD-a dostigao 16,78 triliona USD ili oko 95 odsto GDP-a koji je procijenjen u četvrtom kvartalu 2014 godine na iznos od 17,71 triliona USD a unutrašnji uvećan za spoljni dug je na oko 50 triliona USD ili skoro tri puta veći od GDP-a.
Do sukoba u Ukrajini situacija u SAD-u bila gora nego u Evropi: Godišnji deficit se procjenjuje na oko 800 milijardi USD, a projekcija za 2018. godinu je na 590 milijardi USD ukoliko se ostvari obećana štednja i održivi rast od 4 odsto godišnje. U suprotnom državni deficit će svake godine biti između 800 milijardi i biliona USD. Projekcija pokazuju da će nacionalni dug SAD-a 2018. godinu iznositi 20 biliona USD. To je dug koji finansira FED. Uz to platni bilans SAD već više od deset godina je u deficitu oko 500 milijardi USD godišnje, što bi ukazivalo da je situacija bila gora nego u Evropi, do sukoba u Ukrajini.
Usprkos prethodnim podacima, do kraja 2015. godine predviđa se, uslijed rasta SAD ekonomije, (gdje je pad nezaposlenosti sa 10 odsto pao na 5,8 odsto u decembru 2014. godine) da će vrijednost USD skočiti i paritetno se izjednačiti, ili nadjačati euro ali, da znamo sa sigurnošću, prelili bi eure u USD i do kraja godine „bili dobri“ za 15 odsto uloženog, što je značajno više od postojećih kamata na depozite u Crnoj Gori. Teško da na ovim prostorima imamo stručnjake koji mogu kvalitetno predvidjeti gdje će biti USD za 6 godina, a kamoli za 20 godina. Osnovno u ekonomiji je zaduživati se u valuti u kojoj ostvarujete prihod, ali pravna lica i država ako imaju prilive, ili obaveze u drugim valutama na odloženo, ukoliko žele da neutrališu rizik međuvalutnih kretanja upućeni su na banke i vrlo razvijene finansijke instrumente zaštite u vidu hedž poslova, opcija i fjučersa koji štite od pada, ili rasta valute koja nije vaša.“
