Za ovog sineastu, čije je drugo dugometražno igrano ostvarenje postalo nacionalni kandidat za Oskara van engleskog govornog područja, posebno je značajno što je film uspio da se održi veoma dugo na repertoaru komercijalnog bioskopa, uz "vrlo surova pravila tržišta"
- Da budem iskren, bio bih sretan da smo se primakli Novoj godini, a evo koliko smo zagazili u ovaj mjesec... To ne znači ni da je iko od nas iz filmske ekipe sada bogat, ali dobro je da smo opstali uz te surove zakone tržišta.
No, "Dječaci" nastavljaju svoj život u nekoliko modernizovanih bioskopskih sala u Crnoj Gori, kao i u Hrvatskoj, a večeras će ga prvi put vidjeti i sarajevska publika. Kada je riječ o projekcijama u Crnoj Gori, Vukčević izražava zahvalnost što su se, kako kaže, "određeni ljudi u kulturnim centrima potrudili da sale osposobe za digitalne projekcije".
- Rekao bih da su te projekcije više nego korektne i da je potrebno mnogo manje novca za osposobljavanje tih sala nego što se misli. I, kao što je Hrvatska kroz svoj nacionalni centar digitalizovala 70 bioskopa, onoga trenutka kada se steknu uslovi za usvajanje Zakona o kinematografiji - a čini mi se da je to ubrzo - jedan od značajnih poteza bio bi da se digitalizuju bioskopske sale u Crnoj Gori. To je dobro ne samo za našu kinematografiju, već i za svaki od tih gradova, za kulturu i sve ono što film znači: socijalni život, mjesto za edukaciju i, naravno, filmsku umjetnost. Ovo je jedan lijep povratak u bioskope širom Crne Gore kroz "Dječake", a prije toga "Malog Buda" i sada "Gorčila". Mislim da je dobra prilika da rukovodstva gradova, u kojima još nisu razmislili o tome, imaju dokaz koliko bioskopi mogu i treba da budu bitni - napominje naš reditelj.
Po njemu, nije slučaj već splet okolnosti što smo u protekla dva mjeseca na repertoaru imali tri filma temom i produkcijom vezana za Crnu Goru. S druge strane, to su tek sjajni trenuci, dok kontinuirane proizvodnje nema.
- Kad god se desi neki splet okolnosti, u njemu postoje dokazi da bi se mogli praviti filmovi u Crnoj Gori i da bi publika htjela da ih gleda. To je ono što mi daje za pravo da kažem da bi i mi, kao ostale zemlje regiona, trebalo da imamo nacionalni filmski centar koji bi se svime kontinuirano bavio, za interakciju filma i publike - kaže nagrađivani reditelj za Portal Analitika.
On dalje podsjeća da je u protekla dva mjeseca "Dječake" u Cineplexx-u vidjelo više od 14.000 ljudi, a u tu brojku nije uračunata publika Filmskog festivala u Herceg Novom, niti ostalih festivalskih prikazivanja.
- "Mali Budo" je drugačija vrsta filma, pa ga je vidjelo više gledalaca. Računam da će i "Gorčila" vidjeti još brojnija publika. To je dobar pokazatelj koliko filmovi znače publici i koliko bi trebalo da znače državama. Jer, svaka publika željna je sopstvenog, domaćeg filma, pa i naša. Mi smo imali ozbiljan hendikep a to je da od 1950-tih do 1990-tih godina XX vijeka crnogorski autori u najvećoj mjeri nisu živjeli u Crnoj Gori. Išli su ka sredinama koje brže i funkcionalnije mogu da im ponude produkciju i svi oni veliki reditelji, a imamo ih barem dvadeset, stvarali su u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, pa i na Kosovu. To su stvari za ponos cjelokupnog regiona, ali za nas je bio hendikep.
Vukčević ističe da svakako ne treba zamjerati ovim stvaraocima, jer su išli ka sredinama koje mogu da im ponude više. S druge strane, podsjeća da se jedan dio umjetnika, među kojima je i on, 1990-tih vratio u Crnu Goru, i to ne smatra za grešku "bez obzira što ni danas nemamo uslove kakvi postoje u regionu".
- Ali, eto, sve nas je više i ja sam sretan zbog toga. Vjerujem da ima još 20 mladih i makar deset starijih stvaralaca koji će kazati ovo isto. Mislim da je došlo vrijeme da i mi stanemo u red država bivše Jugoslavije koje su sredile sve segmente umjetnosti, a u Crnoj Gori kroz je, nakon pozorišta, slikarstva i drugih aspekata umjetnosti, eto došao red i da se kinematografija izbori za mjesto... Filmovi su idealna kopča sa publikom, i ovdje i u inostranstvu. Vjerujem da Ministarstvo vanjskih poslova i sve institucije koje rade na promociji ove zemlje, treba da znaju da su sport i umjetnost nešto što je, usudim se da kažem, ne samo najfunkcionalnije nego i - ma koliko da košta - najjeftiniji vid predstavljanja - navodi on.
Nakon velikog posla koji su imali tokom osam sedmica prikazivanja "Dječaka iz Ulice Marska i Engelsa" u najvećem crnogorskom multipleks bioskopu, ekipa filma na čelu s njenim rediteljem okreće se festivalima, a prvi u nizu biće u Štokholmu.
- Sada konačno postoje uslovi da se posvetimo komunikaciji sa inostranim festivalima. Moram da kažem da je i to nešto što košta. Do sada smo bili fokusirani na region i ostale gradove Crne Gore, a vrlo brzo će, poput Štokholma, imati i svoju valorizaciju na drugim festivalima. I ja se tome radujem - s osmjehom kaže Vukčević.
K.J.
