T portal piše kako je Žižek brojnom publikom govorio o svojoj „Antigoni“, filmovima i politici, dok se i nama poznatom mladom hrvatskom filozofu, Srećku Horvatu često obraćao kao „dragom Staljinu“. Riječ je o tipičnom žižekovskom nastupu, što znači da ga je vrijedilo vidjeti.
- „Filozofski teatar“ izgledao je i spontano (koliko god Žižek tvrdio da je isto nemoguće) i planirano, kao da se može dogoditi bilo što, iako se dogodilo samo ono na što se u Zagrebu već naviklo – dobar Žižekov nastup – piše zagrebački portal.
Veče je počelo pojavljivanjem Žižeka i Horvata u jednoj od loža, poput filozofskih Štatlera i Valdorfa, koji su započeli razgovor aktualnim pitanjima, među kojima je bila i drama oko satiričnog časopisa „Šarli Ebdo“ (Charlie Hebdo). Žižek je uskoro skrenuo u priču ka filmovima koji tematizuju Holokaust, među kojima je najviše kritike imao za Oskarom nagrađeni „Život je lijep“ Roberta Beninjija. Prema Žižeku, film je mogao da bude mnogo bolji, da se pred kraj ispostavilo da je i dječak u tom filmu svjestan užasa nacističkih konclogora, i da, zapravo, ne vjeruje u igre koje mu otac prezentuje kao način nošenja s tom smrtonosnom situacijom, ali na njih pristaje kako bi olakšao ocu njegovu tragediju.
T portal dalje navodi kako se Žižek dohvatio i mučne teme nasilja nad ženama, koje smatra ritualnim i teatralnim, pa je naveo primjere masovnih brutalnih ubistava u meksičkom gradu Huarezu ili kanadskom Vankuveru.
- U oba slučaja policija reaguje jednako, apsolutno ignoriše društveni nivo, a bavi se porodičnim odnosima. U tome je tragično što je sve to teatar užasa, a teatar je prisutan i u svakom konclogoru. Pogledajte samo što je bilo u Aušvicu - rekao je Žižek.
Odmah nakon toga, gost zagrebačkog rasprodatog pozorišta otkrio je da nije baš uspješan praktični psihoanalitičar:
- Onaj ko bi meni došao na psihoanalizu, totalno je lud!
Požalio se da u nedavnom filmu o Džejmsu Bondu nije bilo seksa, a onda je stigao i do Alena Badjua (Alain Badiou) i njegove „Pohvale ljubavi“.
Drugi dio „Filozofskog teatra“ započeo je premještanjem Žižeka na pozornicu HNK, gdje je gost otkrio svoj pristup pisanju „Antigone“, koja u njegovoj verziji ima (najmanje?) tri istine – Antigoninu, Kreontovu i istinu hora, koji kod Žižeka postaje narod s revolucionarnim tendencijama.
Jutarnji list prenosi kako se pozivao na Hegela koji kaže da je Antigona prelaz u komediju, jer „ona već manipuliše sobom na sceni“.
- Prava veličina teatra nije istina, jer ono što mi gledamo u teatru je laž, laž koja nam daje momentalni uvid u našu istinu – naveo je Žižek.
Sve to je, naravno, samo odskočna daska za „filozofiranje“ koje je uključivalo analizu Vagnerovog djela „Tristan i Izolda“, spominjanje šund romana koji tematizuju početke hrišćanstva, oštru kritiku popularnih filmova o Isusu (naročito onih Franka Zefirelija i Mela Gibsona).
- Istina nije u linearnoj naraciji, već sve verzije zajedno daju istinu. To mene fascinira kod Antigone, bez obzira na to što su moje simpatije na jednoj od tri strane. Istina nastaje tek kad se sva tri fragmenta uzmu zajedno. To pokušavam da napravim svojom verzijom „Antigone“ - objasnio je Žižek.
Savremeni svijet karakteriše globalizacija koja je pripadnike različitih kultura ostavila bez potrebne distance.
- Svi su ti susjedi... A kako da ih razumijemo kad ne razumijemo uvijek ni sami sebe - upitao je Žižek.
On dalje kaže kako u odnosima između ljudi „dolazi do tačke u kojoj je nešto nepodnošljivo“, i naveo primjer pokrivanja lica kod muslimanki.
- Evropljani to ne podnose, a muslimani doživljavaju kao pravo zapadnjaka da podčinjavanje muslimana pokazuju kao svoju demokratičnost... Živimo u svijetu bez alternative, i iako mediji govore o mogućem životu u svemiru i slično, naš je život čvrsto ograničen aktuelnim društvenim procesima i ekonomijom. Ne možeš da promijeniš ništa, a da sistem ostane isti. S teškim problemima ne možemo da se suočimo u okviru ovog liberalnog sistema – naveo je gost HNK u Zagrebu.
Uz diskurs o političkoj alternativi, bilo je riječi o važnosti teatra i „kako je moguće da jedna laž otkrije veću istinu“. Pomenuo je Tomasa Piketija (Thomas Piketty), čije ideje su opisane utopijskim upravo zato što predlaže kako da se poboljša aktuelni kapitalistički sistem.
- To što on predlaže - dakle uvođenje globalnog poreza - bilo bi moguće samo ako smo već pobijedili - konstatovao je Žižek.
U prepoznatljivom stilu Žižek se osvrnuo i na posao karikaturista. Kao poklon je dobio karikaturu samoga sebe, crtača Marija Jurjevića, pa je ironično izjavio da autor zaslužuje „dvije godine prisilnog rada“. U konstekstu priče o liberalnom kapitalizmu i napadu na redakciju „Charlie Hebdo“, dodaje kako je odgovor na sukob civilizacija „koalicija sukoba unutar civilizacija“. Rješenje vidi u univerzalizmu borbe, „jer zajednička borba najbolje ujedinjuje“, a to, po Žižeku, može da napravi samo nova ljevica.
Izvor: T portal (tportal.hr), Jutarnji list (jutarnji.hr)
Foto: Jutranji list/Boris Kovačev (jutarnji.hr)
