Monik Grajms je prije nekoliko godina konstantno noću budilo jako lupanje srca. Poslije toga bi slijedio osjećaj kao da joj je neko vezao gumenu omču oko glave, praćen umorom, mučninom i zujanjem u lijevom uhu. Nije imala ideju zašto joj se to dešava.
Stanje joj se pogoršalo 2012. kada je počela da ima problema sa govorom. Njen posao je zahtijevao često obraćanje publici i to joj je padalo sve teže. Umarala se dok priča a često je prekidala rečenicu na pola. Iako je posjetila ljekara opšte prakse, neurologa i psihijatra, niko nije znao u čemu je problem.
Nakon višečasovnog surfovanja internetom, pronašla je nešto što joj je ličilo na odgovor. Članak je govorio o uticaju modernih električnih uređaja na mentalno zdravlje. Tačnije, ako se blizu vaše zgrade nalaze predajnici/antene koji odašilju elektro talase, a imate probleme kakve ima Monik, velike su šanse da su ta dva u vezi.
Kada se prošetala po svom bloku, Monik je otkrila antenu visoku 17 metara privezanu za lijevu stranu njene zgrade. Ispostavilo se da nije jedina koja boluje od ove bolesti, šta više. Na internetu je pronašla mnogo ljudi koji imaju iste simptome kao ona. Postoji čak i termin koji opisuje ovu tegobu – elektrosenzitivizam. Radio talasi, bežični internet, mobilni telefoni – sve to zadaje muke elektrosenzitivnim osobama.
Zvanično, ova bolest se zove elektromagnetska hipersenzitivnost (skraćeno EHS) i njeni simptomi su isti oni koje je Monik osjećala. Međutim, ta bolest nije zvanično priznata od strane medicine.
„Kada sam otišla kod doktora i rekla da patim od EHS-a, gledali su me čudno, kao da imam tri glave“ priča Monik.
Preselila se u drugu zgradu, pa u treću, ali svaki put su u blizini bili nekakvi elektromagnetni talasi.
„Glava mi je pucala. Nisam znala šta da radim“ kaže ona.
A onda je čula za gradić Grin Benk u Zapadnoj Virdžiniji.
U tom gradu ne postoji bežični internet, a takođe je nemoguće koristiti mobilni telefon. Bluetooth je takođe zabranjen. Za ljude koji pate od elektrosenzitivizma kao Monik, Grin Benk je raj na zemlji. Ona, ali i drugi koje muči isti problem, preselili su se ovdje. Tu ih niko neće vidjeti kao da imaju tri glave.
Osim možda lokalnog stanovništva.
Razlog za elektromagnetnu tišinu je vidljiv čim uđete u ovaj grad. Prvo što ćete vidjeti je džinovska satelistska antena visoka 150 metara. To u stvari i nije antena, već teleskop „Robert Si Bird“.
Grin Benk ima samo 143 stanovnika u udaljen je četiri sata vožnje od Vašingtona. Grad se nalazi u dolini, a okružen je brdima i gustim šumama. Osim par desetina drvenih i montažnih kuća i farmi, pored pošte, banke, biblioteke, benzinske pumpe i restorana, nećete mnogo toga pronaći u Grin Benku.
Što se tiče teleskopa „Robert Si Bird“, on je najveći tog tipa na cijelom svijetu i samo je jedan od devet teleskopa u Grin Benku. Svi su pod kontrolom američke vlade i dio su programa nacionalne radio astronomske opservatorije.
U pitanju su radio teleskopi koji se razlikuju od okularnih. Umjesto da gledate kroz njih, vi u stvari osluškujete signale iz svemira i tako tražite udaljene zvijezde. Princip elektromagnetne radijacije koja stiže sa udaljenih planeta nam otkriva mnogo više nego što bismo saznali ako gledamo kroz teleskop i na taj način naučnici mogu da istražuju djelove svemira u koje ne dopire svjetlost. Posljednjih godina, NASA ove teleskope koristi za praćenje letjelice Cassini koja istražuje Saturnov mjesec.
Ovakvi teleskopi su skupi, rijetki i ekstremno osjetljivi. Za njih se kaže da su u stanju da registruju energiju sniježne pahulje koja dodiruje zemlju. Zbog toga nije čudo što astronomi čekaju u redu da im se pruži prilika da rade na njima.
Kada su 1932. tehničari firme Bel Leb instalirali telefonske linije u Americi, čuli su čudne zvuke putem elektrotalasa. Kompanija je naložila elektro inžinjeru da otkrije porijeklo tih zvukova i on je rekao da je u pitanju „zvuk koji dolazi iz naše galaksije“.
Dvije decenije kasnije, američka vlada je riješila da uloži novac u istraživanje svemira tako što će osluškivati udaljene galaksije. Za to je bio potreban radio teleskop. Pitanje koje ih je mučilo – gdje ga postaviti. Naučnicima je i tada bilo jasno da bi takav teleskop mogli ometati talasi TV i radio antena, pa je odluka pala da ga smjeste na mjesto koje je dobro zaklonjeno.
Grin Benk je zaklonjen Aligeni planinama koje ga štite od neželjenih radio frekvencija. Takođe, ovaj gradić nikad nije imao razvijenu industriju, a ni veliki potencijal za istu. Drugim riječima, mala populacija u gradu nema velike šanse da se povećava. Plus, Grin Benk se nalazi na 38. paraleli, što ga čini savršenim sa posmatranjem naše galaksije, Mliječni put.
Državna komisija za komunikacije je 1958. izabrala prostor od oko 20.000 kvadratnih kilometara u oblasti Grin Benka za zonu u kojoj neće biti nikakvih radijskih talasa ili signala, takozvana Tiha zona. Taj zakon je najrigorozniji u zoni od 10 kvadtratih kilometara u Grin Benku, gdje je potpuno zabranjeno korišćenje bilo kakvog vida modernih komunikacija – ovdje su mobilni telefoni i bežični internet zabranjeni zvaničnim državnim zakonom. Mještanima je dozvoljeno da koriste fiksne telefone i dajal-ap internet, za koji građani Grin Benka kažu „da je previše spor“.
Ova Tiha zona je ogroman prostor, kog uglavnom čine nacionalni parkovi i livade. Cio prostor je slične površine kao američka država Merilend. Međutim, u posljednje vrijeme, zbog načina života koji je potpuno drugačliji od ostatka Amerike, Grin Benk se čini izolovanijim nego ikad.
Jedna od prvih elektrosenzitivnih osoba koje su se doselile u Grin Benk, bila je Dajana Šou. Kao i Monik Grajms i ona je osjećala gotovo iste simptome glavobolje i iznurenosti. Kada je ustanovila od čega boluje, predlagali su joj da kupi neku vrstu svemirskog odijela kako bi se zaštitila od talasa. Kako je to odijelo koštalo 24.000 dolara, to nije bila opcija.
Ona i njen muž Bert (koji pati od iste bolesti) su prošli Ameriku uzduž i poprijeko u potrazi za mjestom gdje su radio talasi najmanjeg intenziteta, sve dok 2007. nisu otkrili Grin Benk.
Kako kažu, dolazak u to mjesto im je bio kulturološki šok. Ipak, mir koji su pronašli tu, nije imao cijenu. Nikakav bol nisu osjećali u Grin Benku. Prodali su polovinu svog imanja u Ajovi i kupili zemlju u ovom mjestu.
Ubrzo je dom Šouovih postao utočište svim onim elektrosenzitivnim koji su se doseljavali u Grin Benk. A njih je bilo sve više i počeli su da se broje u desetinama.
Međutim, nisu svi u gradu raširenih ruku dočekivali nove sugrađane.
Između ostalog, osobama koje pate od elektrosenzitiviteta smetaju jarka fluorescentna svijetla i često insistiraju od lokalnog stanovništva da takva svijetla ugase u prodavnicama i restoranima gdje oni borave. Takav stav lokalce iritira, pa oni često iz inata namjerno odbijaju to da urade, a neki idu toliko daleko da uključuju mobilne uređaje kada su neki doseljenici u blizini.
Njihove nesuglasice su otišle toliko daleko da je Dajana Šou održala čas edukacije, tokom kog je pokušala da smiri tenzije između lokalaca i došljaka. Na njenu žalost, taj razgovor se pretvorio u međusobno optuživanje.
Razmirice između stanovnika Grin Benka nisu prestale. Kako kaže Dajana, i sada se dešava da je nepoznati ljudi noću zovu na fiksni telefon i traže od nje da se iseli iz grada.
Većina stanovnika Grin Benka nikada prije nije upoznala nekog sa zdravstvenim problemom kakav je elektrosenzitivizam i za mnoge od njih su glavobolje prouzrokovane radio talasima realne koliko i postojanje duhova.
Uslijedile su debate sa mnogobrojnim stručnjacima, doktorima i psiholozima, koliko je elektrosenzitivizam realna boelst a koliko ima veze sa autosugestijom. Mišljenja su bila podijeljena i osim konstatnih zdravstvenih tegoba koje doseljenici osjećaju, niko nije ništa više mogao tvrditi sa stoprocentnom sigurnošću.
Ovaj sukob bi mogao biti riješen onako kako je i počeo – teleskopom. Naime, prije dvije godine je nacionalna naučna organizacija preporučila ukidanje Tihe zone i zatvaranje teleskopa. Vašington će se ove godine izjasniti o tom pitanju i ako odluka bude da se teleskop zatvori, sve bi moglo biti gotovo 2017. To bi ujedno značilo i kraj jedine zone bez mobilnih telefona i bežičnog interneta u Americi.
Po nekima, to bi mogla biti dobra odluka.
„Toliko živimo mimo svijeta, da bismo mogli potpuno izbubiti korak. Plašim se da će nas nemogućnost korišćenja mobilnih telefona i bežičnog interneta pretvoriti u dinosauruse. Nekad se osjetim kao da živim u praistoriji“ kaže Harold Krist, stanovnik Grin Benka.
Ukoliko se zatvori Tiha zona, to će biti noćna mora za elektrosenzitivne. Monika Grajms se 2013. udala za Toma Grajmsa, lokalnog mještanina koji ima veliku farmu ovaca. On kaže da mu Monika stalno pomaže u održavanju gazdinstva.
„Ona se ovdje osjeća sjajno, mnogo bolje nego kad je došla. Mnogo mi pomaže i to radi bolje nego žene koje su cio život provele na selu“ kaže Tom.
Što god sa se desi sa teleskopom, Monika je ubijeđena da će njeno viđenje savremene tehnologije pomoći budućim generacijama da loše strane Ajfona i laptop računara sagledaju na sličan način na koji su rijetki ljudi pedesetih godina vidjeli koliko su cigarete štetne za zdravlje.
„Ti si se rodila sto godina prije svog vremena“ Moniki se uz osmjeh obratio jedan doktor.
„Ili sto godina poslije mog vremena“ dodao je njen suprug, svjestan činjenice da se trenutno nalaze na posljednjem tihom mjestu na Zemlji.
Izvor i foto: b92.net
