On ističe da je najvažnija duhovna i istorijska tekovina crnogorskih mitropolita, a pogotovo Svetog Petra Cetinjskog i Njegoša, na koje Amfilohije prvenstveno misli kada sebe predstavlja nasljednikom Petrovića, rad na duhovnoj i političkoj samobitnosti i na stvaranju države Crne Gore, dok je Amfilohijeva životna misija usmjerena ka negaciji crnogorske duhovne, nacionalne i svake druge posebnosti.
“Nakon Božićne poslanice neko je mogao pomisliti da je Amfilohije navukao jagnjeću kožu, ali smo već sjutradan vidjeli onog Amfilohija koji je podsticao na zločine i etnička čišćenja. On je fanatik i cijeli život ništa drugo nije radio do osnovne svoje misije - da Crna Gora i Crnogorci postanu dio integralnog srpstva. To je njegova politička, svjetovna misao, koja nema nikakve veze sa poslanjem jednog duhovnika. On to radi uporno, dosljedno i prilično svjesno“, podsjeća sagovornik Portala Analitika.
Amfilohije je prilikom jučerašnjeg nalaganja badnjaka pred Cetinjskim manastirom, između ostalog, kazao da se nije odazvao na poziv cetinjskog gradonačelnika da prisustvuje proslavi Dana osnivanja Prijestonice jer je pozivnica bila odštampana latinicom, „a mitropolit crnogorsko-primorski, nasljednik Petrovića ne poziva se latinicom.”
„Nema kod Amfilohija ništa novo - riječ je o ideološkom, političkom i duhovnom kontinuitetu. S druge strane, vlast ovu državu evidentno doživljava kao of šor firmu ili supermarket. Njima bi bilo dovoljno ministarstvo policije i finansija - pare i pendrek. No, mene mnogo više brine odnos takozvane crnogorske elite koja se zabavila oko svojih sinekura, nacionalnih penzija i honorara. Juče je na nalaganju crnogorskog badnjaka bio jedan sumoran prizor. Svako ko je u zadnjih 20-tak godina svjedok borbe za nacionalna prava Crnogaraca, mogao se uvjeriti da je CPC prepuštena sama sebi, ne samo od države, već i od najvećeg dijela kulturne crnogorske elite koja ju je podržavala 90-tih godina. Ako se tome pridoda i položaj drugih nacionalnih institucija koje se bore za kulturnu afirmaciju Crne Gore, onda se može govoriti da je nacionalna politika koja je trebalo da afirmiše i da potvrdi samobitnost i održivost crnogorske kulture i nacije – u ovom trenutku poražena i sa vrlo slabim perspektivama ukoliko se nešto brzo i drastično ne bude mijenjalo u tom pogledu“, smatra Popović.
Vraćajući se temi jučerašnje Amfilohijeve poruke, sagovornik Portala Analitika tvrdi da u pravoslavnom svijetu nema mitropolita koji ima toliku unutardržavnu moć koliku ima mitropolit crnogorsko-primorski, niti pravoslavne crkve koja se na taj način odnosi prema drugim vjernicima.
“I to je suština priče. Ali, vrlo je simptomatično da je otpor tom klerofašizmu vrlo slab i da postoji puno indicija o raznim dilovima i paktovima sa Srpskom crkvom. To može potvrditi i prenošenje Amfilohijeve božićne liturgije na Javnom servisu ali, ne iz Cetinjskog manastira, već iz podgoričkog vizantijskog hrama, koji samim svojim dimenzijama i stilom gradnje negira istorijsko crnogorsko pravoslavlje“, smatra Popović.
Popović smatra da Amfilohijev odnos prema crnogorskoj državi najbolje pokazuje to da nije bio spreman da pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobije autonomiju i da njene eparhije budu u granicama Crne Gore.
„To govori da on sve radi da crnogorska država što prije nestane i da vjeruje da će nestati u budućnosti. Koliko Amfilohije drži do tradicije Petrovića najbolje se može vidjeti u gradnji manastira i crkava koje je sagradio u zadnjih 25 godina. Nijedan nije sagrađen u zetskoprimorskom stilu koji je bio dominantan u doba Petrovića, već su sve hibridi nekakvog vizantijskog graditejstva. On stalno govori da je Crnogorce odrodio komunizam, a on je napravio više falsifikata u odnosu na istorijski identitet Crne Gore nego komunisti, kako sa graditeljstvom, tako i sa interpretacijom istorije“ , kaže Popović.
Na kraju, komentarišući izgovor o pozivnici na latinici, Popović naglašava da ćirilično pismo nije srpsko pismo.
„To je i naše, crnogorsko tradicionalno pismo. Na ćirilici je štampan Oktoih, i napisane najvažnije knjige ovoga naroda“.
G.B.
