Badnjak nema cijenu, kažu prodavci. Običaj je da onaj koji kupuje da onoliko novca koliko može i misli da treba. Svi tvrde da badnjake beru u svojim šumama na sjeveru, kod Kolašina, Bijelog Polja, ili nadomak Cetinja.
Stefan iz Nikšića već treću godinu prodaje badnjake kod Hrama. Kaže, navalice nema. Da l zbog podgoričkog sjevera koji nemilosrdno šiba obraze i nosi okolno lišće i badnjake, tek u ovom trenutku ispred Hrama nema prolaznika koji ih kupuju.
-Nema previše ljudi, isto je kao i prošle godine, govori Stefan.
Badnjake bere sa ocem pored Nikšića. On će ih sve do večeras sa bratom prodavati, dok se ne zahukta slavlje ispred Hrama.
I dok se Stefan smrzava na trotoaru, na samo par metara pored njega stariji prodavci su se snašli i zapalili vatru na ulici.
Na pitanje koliko prodaju badnjake, odmah odgovaraju kako je to sramota pitati, te da badnjaci nemaju cijenu.
-Žalosno je dati cijenu badnjaka. Koliko kog neko da, neka da! Hoće li to biti 50, 20 centi, nevažno je. Doduše, neki su platili i euro, ili dva, kaže Milan Bjelić, jedan od prodavaca koji je obedovao pored vatre, dodajući da svaki kupac „sam nagrađuje svoj badnjak“.
Milan tvrdi da badnjake bere u svojoj šumi, koja se nalazi nadomak Kolašina.
„Obično ih beremo na selu, prema Kolašinu, put Rovaca i Morače“, dodajući da potražnja za badnjacima nije velika, ali očekuju da će više ljudi doći večeras, kada počne svečano loženje badnjaka ispred Hrama.
U blizini njegovog sela, kod Morače, bere i Rašo Milošević. On kaže da badnjake kupuju i mladi i stari, daje koliko ko ima, ali ne previše. Uostalom, dobacuje Rašo, to se ni ne pita.
-Badnjak nema cijenu, odgovara Rašo, koji planira da ostane tu do večeras.
S druge strane ulice pak, nešto inventivnija praznična ponuda. Ljiljana, sa svojom djecom, prodaje šarene ikebane. I kod nje cijena nije važna. U ovim blagim danima, ne treba se pitati za novac, nego za zdravlje. Ove ikebane mogu ukrašavati prazničnu trpezu, sto u dnevnoj sobi ili bilo koju drugu prostoriju, kaže Ljiljana.
-Pravim ih sa šišarkama, svetim grančicama poput lovorovog lista, maslina i ruzmarina, dodaje Ljiljana, i komentariše da je veoma hladno, te da se neće zadržati preko 16 časova.
A njenom kolegi, Manojlu iz Bijelo Polja, zima ne može ništa. Sa čašicom rakije u ruci, širokim osmjehom i dobrim raspoloženjem pozdravlja prolaznike. Badnjake je dopremio iz Cetinja, sa drugom koji je u kolima prkosio vjetru.
Na pitanje, koliko prodaje badnjake, Manojlo kaže da nije došao da zaradi, već da se zabavi.
„Mnogi su došli sa namjerom hiljadu eura da zarade, ali ja ne. Pedeset centi ili pet eura, meni je svejedno. Bitno je da se lijepo provedem sa prijateljem i da uživamo u ovom blagom danu“, komentariše Manojle.
Još uvijek razmišlja da li da ostane do večeri. Za sada se osjeća dobro i ostaće da se šali sa prijateljem.
„Do sad sam zaradio euro i po. Dosta!“, kaže kroz osmjeh Manojle i maše uz pozdrav „Nazdravlje vam Badnji dan“.
