Društvo

RAZOTKRIVANJE - Nevenka JOVOVIĆ: I moja biografija zvala bi se „Razotkrivanje“

U djetinjstvu je voljela da piše pjesme… Da je hrana, bila bi kraljica među slatkišima - čokolada… Da li zbog praznika ili samog trenutka tek, na dan bi se zamijenila baš sa Đeda Mrazom… Nedjeljna poslijepodneva najrađe provodi u porodičnom okruženju ili sa prijateljima… Kada bi bila u prilici, rado bi posjetila Afriku… To je Nevenka Jovović
RAZOTKRIVANJE - Nevenka JOVOVIĆ: I moja biografija zvala bi se „Razotkrivanje“
Portal AnalitikaIzvor

Urednica „Art dnevnika“ na Televiziji Crne Gore, Nevenka Jovović, rođena je u nekadašnjem Titogradu vrelog, šestog dana juna mjeseca 1977. godine - kada je grad „gorio“ na plus 40 stepeni.

Ponosna je što potiče iz jedne od rijetkih stvarno staropodgoričkih porodica - Vuković. Otac joj je bio glumac, a majka novinarka. To je odredilo i njen profesionalni put.

Već na drugoj godini prava, poželjela je da otkrije ono što ju je još u djetinstvu intrigiralo – redakcija i redakcijski rad. Tako je 2000. godine počela da radi u redakciji za kulturu Radija Crne Gore.

Kako sama kaže, prošla je gotovo sve segmente radijskog programa. Bila je urednica noćnog, jutarnjeg, prijepodnevnog programa, potom Mozaika 904, da bi istovremeno pratila različite oblasti, kao što su politika, turizam i kultura. Nakon sedam godina, prelazi na TVCG, baš u Redakciju za kulturu.

Nevenka je danas urednica „Art dnevnika“ na nacionalnoj televiziji.

Njen predani rad i zalaganje zavrijedili su brojna priznanja. Dobila je 2013. godine godišnju novinarsku nagradu RTCG, a prošle, nagradu za reportažu koju dodjeljuje Društvo crnogorskih novinara.

0401nevenkaj1

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Nedostaje mi ta neobična, dječija bezbrižnost; nedostaju mi drugovi i drugarice iz Ulice Svetozara Markovića; nedostaju mi igre, graja koju danas ne čujem, ali gotovo ni u jednom dvorištu; nedostaje mi to što ne pišemo više pisma i razglednice; nedostaje mi kultno titogradsko i podgoričko mjesto - Kino „Kultura“, potom knjižara „Kultura“, bašta hotela „Crna Gora”; nedostaje mi podgorički korzo; nedostaje mi drveće u Hercegovackoj ulici... Ali, fali mi i to da znam da će sve moje dileme, uslovno rečeno „probleme”,  riješiti neko drugi/roditelji. Naravno, da ne zaboravim, nedostaje mi i nadimak Šone.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- Volim što danas mogu da gledam Laru i Petra kako rastu i što mogu da u njima prepoznam i dio sebe. Trudim se da mi „novo vrijeme“ ne nameće nova pravila. Ne mislim da je drugo vrijeme došlo, već mislim da su ljudi drugačiji. Volim što se bavim poslom zbog kojeg vam dani ne liče jedan na drugi.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Voljela sam da pišem pjesme, ali moji roditelji me nijesu baš ozbiljno shvatili, tako da čak nijesu ni sačuvali tu svesku sa mojim stihovima. S obzirom na to da sam odrastala uz oca glumca i majku novinarku, i ja sam od malih nogu nastupala - obično pred ogledalom. Nekada sam recitovala, nekada čitala tekstove iz novina. Dugo sam mislila da bih bila dobra glumica, dok moj otac ne misli tako.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Možda to što volim da raščistim svaku situaciju odmah. Vrlo često ne pustim da prenoći. Plaćala sam cijenu takvog svog temperamenta. Mislim da bi moja porodica i prijatelji bolje odgovorili na ovo pitanje.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Principijelnost, iskrenost, odgovornost - izgubili smo to negdje na putu za Evropu.

0401nevenkaj2

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

- Biografija bi se zvala „Razotkrivanje“, a glumice Vivijen Li ili Nastasija Kinski. Vivijen Li, zato što me profesor ruskog jezika, Dale Đuranović, u Gimnaziji zvao tako, a Nastasija Kinski, zato što su mi, kada sam bila mlađa, govorili da ličim na nju.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Ako me ne upoznaš, žalićeš čitavog života.

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Čokolada - hrana bogova, kraljica među slatkišima. Podstiče hormon sreće, a bogata je fosforom, magnezijumom, gvozđem, cinkom. Što se tiče pića - vino, svakako.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Trenutno kod kuće imam oko dvadesetak Supermena. Moj sin Petar kaže da Supermen spašava ljude u nevolji. Pa, eto, neka bude - Supermen.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Možda zbog trenutka, kada odgovaram na ovo pitanje, ali pade mi na pamet Đed Mraz... Ja zapravo ni danas ne znam da li on postoji? Hoću da vjerujem da postoji.

0401nevenkaj3

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Ako nijesam na poslu, obično je to vrijeme za porodicu i prijatelje.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- Leonard Cohen „In My Secret Life“; Neville Brothers „With God On Our Side“; Tom Jones „Darlin’“. A ako me pitate koju naručujem u kafani - uvijek neku o Podgorici.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Knjige Haleda Hoseinija: „A planine odjeknuše“, „Hiljadu čudesnih sunaca“ i „Lovac na zmajeve“... Sve je u ovim knjigama - kako volimo, kako jedni druge štitimo, kako odluke koje donosimo odjekuju pokoljenjima.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- Intrigira me kakva je Afrika. Čovjek potiče sa tog kontinenta, tako da bih i kao novinar voljela da doživim tu avanturu.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Vozove i autobuse najmanje volim. Spori su, a ja uvijek žurim.

0401nevenkaj4

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Sve ispričam sebi. Zato što sve samo znam - ja.

Čemu se uvijek obradujete?

- Obraduje me saznanje da je ovaj dan bio uspješniji od prethodnog i osjećaj da će naredni biti još uspješniji.

Da li za nečim žalite?

- Ne osvrćem se. Trudim se da za sve što se dogodilo, nađem valjani razlog.

Bez čega ne možete?

- Ne mogu bez sebe, onakve kakva jesam.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Kćerki Lari, kada joj nijesam povjerovala, a trebalo je.

0401nevenkaj5

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Pa - da ja budem zlatna ribica, baš kao u Puškinovoj bajci.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Popela se na Lovćen, do Njegoševog mauzoleja, do kojeg vas vodi 460 stepenica, i to u toku sedam dana - dva puta. Bilo je to 2013. godine, kada smo obilježili dva vijeka od Njegoševog rođenja i kada je otvoren rekonstruisani mauzolej.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Ne smijem da mislim o tome.

Kako biste voljeli da umrete?

- Ne bih voljela, ali ako se baš mora, u snu naravno.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- „Tomorrow, tomorrow I love you tomorrow“... ili „Sjutra je novi dan, sjutra ću misliti o tome...“

 

Priredila: A. POPOVIĆ

Portal Analitika