U intervjuu koji je radio novinar Branko Vojičić, Keković je dodao da se zaboravlja i marginalizuje period AB revolucije 1989, ocjenjujući da je našem narodu trebalo dugo vremena da prevaziđe neke istorijske zablude.
Sa Kekovićem je razgovorano povodom njegove nove knjige koja se bavi AB revolucijom - „25 godina poslije“ koja ovih dana u ediciji „Crnogorska izdanja“ izlazi iz štampe. Recenzent knjige je istoričar književnosti i publicista Rajko Cerović, a na kraju, objavljeno je i sjećanje režisera Gojka Kastratovića o tom traumatičnom vremenu vezano za Kekovićevo govor u Skupštini SFRJ januara 1989. godine.
On kaže da se poslije 25 godine to vrijeme zaboravlja i marginalizuje, te da 1989. slično kao 1918. godina vise kao teg o vratu crnogorskog naroda i njegovih vodećih snaga.
Keković tvrdi da se krajem 1980-ih raspiruje mržnja, u kojoj je prednjačio velikosrpski
nacionalizam, što je, kako navodi, dalje podstaklo, nacionalne reakcije i u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.
“O prevratu 1989. godine i njegovim posljedicama, vremenu meteža i grkim godinama, o samookupaciji Crne Gore, ali i eksponentima sa strane, o sporom buđenju, neznanju, zabludama i opsjenama crnogorskog naroda objavio sam tri knjige i time iscrpio moja saznanja i svjedočenja o tom traumatičnom vremenu.
Prijatelji, zaintrigirani onim što sam napisao, sugerirali su mi da iz ovog dosta obimnog materijala pripremim jedan presjek, markirnih tačaka tih događaja koji bi bio namijenjen prije svega mlađoj generaciji koja malo zna o tom vremenu „kad je Crna Gora jurišala na sebe“.
Inicijativu sam prihvatio jer, poslije 25 godina to se vrijeme zaboravlja i marginalizuje, a 1989. kao i prisajediniteljska 1918. godina, iako nijesu jednako trajale, vise kao teg o vratu crnogorskog naroda i njegovim vodećim snagama, koji zajedno, u dugom periodu nijesu bili sposobni i odgovorni da se suprotstave srpskom integrizmu i sačuvaju svoju državu. Zato, samo ako se suočimo sa takvom prošlošću to se vrijeme neće više ponoviti”, kazao je Keković.
On smatra da će se tragično vezivanje crnogorskog naroda za velikosrpski projekat pokazati kao znak neznanja, primitivizma i bezumlja, te da će vaninstitucionalno na ulici pasti legalno izabrana crnogorska komunistička garnitura i uporedo njene državne institucije, te da će se time Crna Gora baciti u prisajediniteljski zagrljaj Srbiji.
“U Crnoj Gori i Srbiji tada se promoviše ‘vođa naroda’ Slobodan Milošević koji prihvata realizaciju programa SANU koji se oslanja na četnički program Stevana Moljevića iz 1944. godine pod sloganom ‘svi Srbi u jednoj državi’. Smatram da to vrijeme nije doživjelo relevantnu osudu kod nimalo zanemarljivog dijela crnogorskog stanovništva.”
Keković precizira da je u nastavku objavio dva obimna izvorna materijala Službe državne bezbjednosti Crne Gore:
Jedan je analitičko-informativnog karaktera iz kojeg se vidi da je Služba DB intenzivno pratila djelatnost sa nacionalističkih velikosrpskih pozicija i građanske desnice, prije i u toku „AB revolucije“, u vremenu velikih političkih previranja. Zanimljive su ličnosti koje su se tamo eksponirale kao akteri jednog vremena, a koji će naći svoje mjesto u kasnijim društvenim zbivanjima. Drugi je operativna akcija „Radak“, koja je rezultat rada više službi bezbjednosti i govori o neposrednim i posrednim akterima pobune naroda iz Srbije i Crne Gore. Dokumenta objavljujem ad literam sa ocjenama koje su tada date bez obzira na neke rezerve koje se o tome danas mogu imati.
Odgovarajući na pitanje zašto su to „tajne“, Keković objašnjava da od kad postoje države postoje tajne službe, a da od kad postoje tajne službe postoji tajni dosijei.
Tvrdi se da je to drugo od dva “najstarija” zanimanja, te da se u VI Mojsijevoj knjizi govori se o špijunaži.
“Tu se osvrćem na djelatnost tajnih službi malih ali i velikih sistema gdje na globalnoj šahovskoj tabli vladaju specijalni ‘uzvišeni’ zakoni i kako se države štite od udara spolja i iznutra s naglaskom da se mora razdvojiti destrukcija od demokratije. Tu prvi put integralno objavljujem jedan inspekcijski nalaz SDB Saveznog sekretarijata unutrašnjih poslova o radu SDB Crne Gore iz 1987. godine s ciljem da demistifikujem tu enigmu i pokažem da je SDB koliko god obavijena tajanstvenošću važna državna institucija koja na osnovu ustava, zakona i pravila službe štiti ustavni poredak zemlje.”
On dalje objašnjava da se u knjizi „U ovom vremenu“ bavi osvetljavanjem višedecenijskih komplikovanih odnosa na relaciji Crna Gora - Srbija jer je teško naći primjer u istoriji da jedan bliski, često nazivan i bratskim, negira, osporava i atakuje na državu, naciju i kulturu jednog drugog naroda kako je to u kontinuitetu činila srpska država, njeni predstavnici institucije i brojni pojedinci u odnosu na temeljne vrijednosti crnogorske države i naroda.
“Drugo, bavio sam se problematikom Srpske pravoslavne crkve i njenog mitropolita Amfilohija koji svojim aktivnostima šalje poruku - kakva ste vi suverena država kad vam ja sve ovo radim. Pitam se da li ćemo doživjeti da se ta crkvena pitanja pravno urede i riješe, a neće ako naši prvaci ne postupe državnički, odlučno i hrabro, suprotno dosadašnjoj praksi.
Jedna od tema je socijalna ‘pravda’ jer smo mi podijeljeno društvo na manji dio bogatih koji su kapital manje-više stekli bez rada, znanja i konkurencije i veliki broj osiromašenih koji nikako da naprave korak ka elementarnoj egzistenciji. U ovom čudesnom i teškom vremenu zapanjujućih nejednakosti ova pojava uzima maha i ako se ne zaustavi biće najveće nasilje nad čovjekovim siromaštvom.
Bavio sam se i moralnim aspektom ljudi u ovom vremenu. Naime, nijedan segment društva od države i njenih najvećih predstavnika, institucija sistema, političkih partija, pozicije i opozicije i njihovih vođa, vladinih i nevladinih agencija, intelektualne javnosti nije ostao čitav što nije okrznut ekstremnom pa i vulgarnom retorikom. A, kad nestanu i zagube se najdublje ljudske vrijednosti: čovječnost, čestitost, istinitost, poštovanje drugog osnažuju se putevi destrukcije i nihilizma. Mrzim mržnju i zalažem se za civilizovani razgovor bez obzira na problem koji je na dnevnom redu i ko je na drugoj strani”, kazao je Keković.
Zapitan kakav bi bio rezime njegove knjige, Keković je kazao da Crnogorci, iako narod bogatog duha i kulture, stalno kubure sa svojom prošlošću i korijenima, istorijom, jezikom, sa samima sobom, plivajući na mitomaniji o svojoj navodnoj superiornosti u svakom pogledu, a najčešće ne znaju ni elementarne stvari o sebi i svojim precima (sedam godina su imali vladara a da ne znaju ko je i odakle je).
