On je podsjetio da se danas navrašava deset godine otkako je Skupštine usvojila Deklaraciju o zaštiti Tare i ocijenio da je pravi tenutak da se sumiraju posljedice usvajanja tog dokumenta i otvori „iskreni dijalog“ o energetskim, a samim tim i ekonomskim perspektivama Crne Gore.
„Tačka tri Deklaracije predviđa mogućnost da se jedina pravedna odluka o sudbini najozbiljnijeg energetskog projekta, ne samo u Crnoj Gori, već i na zapadnom Balkanu, donese na referendumu, kao što je to slučaj u ozbiljnim državama. Skupština bi takvu inicijativu trebalo ozbiljno da razmotri u najskorije vrijeme i odredi se prema njoj", rekao je Damjanović agenciji Mina-business.
On je dodao da se, neulazeći u političko-ekonomske determinante koje su dovele do usvajanja Deklaracije, sa sigurnošćiu može reći da su postignuti ekološki ciljevi vezani za kanjon Tare, ali da istovremeno nijesu ostvareni ekonomsko-energetski, koji su navedeni u tom dokumentu.
"U Deklaraciji se, pozivajući se na već zaboravljenu agendu ekonomskih reformi Vlade, govorilo o energetskim alternativama poput projekata mini elektrana, korišćenja solarne i energije vjetra, a svjedoci smo koliko smo u ovih deset godine dobili energije od te alternative", kazao je Damjanović.
On smatra da je zbog toga potrebno da se u stručnoj i političkoj ravni odgovori na pitanje kolike su koristi i štete od Deklaracije.
Damjanović je naveo ne bi trebalo bježati od razgovora od dometima Deklracije, ako se imaju u vidu dileme o valorizaciji energetskih potencijala, poput gradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja i postojanja projekata gradnje hidrolekrana na Morači, koje zahtijevaju prevođenje voda Tare.
"U tom smislu su i članovi skupštinskih odbora nadležni za energetske politike parlamenata Crne Gore, Srbije i Republike Srpske, na sastanku u martu u Trebinju, bili jedinstveni oko ocjene da je neophodno definisati zajednički interes u oblasti energetike, odnosno krišćenje potencijala koji postoje o tim zemljama", rekao je Damjanović.
