S obzirom da se u odnosu na prije dvije sedmice, kada su do daljnjeg odložili markiranje, ništa nije promijenilo, predstavnici naftnih kompanija ostali su zatečeni obavještenjem resora koji vodi Admir Šahmanović, piše Dan.
Naftne kompanije je o početku markiranja obavijestio državni sekretar Ministarstva energetike Tihomir Adžić.
„Imajući u vidu sve dosadašnje aktivnosti i vrijeme koje je bilo na raspolaganju za pripremu, ministarstvo očekuje da svi učesnici od 23. novembra pristupe punoj primjeni programa, bez daljih nepotrebnih odlaganja. Naglašavamo da su pružalac usluge markiranja i energetski subjekti dužni da sva preostala tehnička i operativna pitanja, uključujući način organizacije i sprovođenja postupka markiranja, rješavaju neposrednom međusobnom komunikacijom i koordinacijom, u okviru svojih nadležnosti i ugovornih obaveza. Svi učesnici dužni su da postupaju u skladu sa važećim Zakonom o energetici, pravilnikom kojim je uređeno markiranje goriva i drugim primjenjivim propisima, te da obezbijede uslove za nesmetano, efikasno i bezbjedno sprovođenje postupka markiranja. Zakon je jasan da je uslov za carinjenje i puštanje u promet izvještaj o izvršenom markiranju. Posebno ističemo da je obaveza svih učesnika da svojim postupanjem omoguće realizaciju programa, uz poštovanje propisanih procedura i tehničkih i bezbjednosnih zahtjeva“, naveo je Adžić u dopisu, u koji je Dan imao uvid.
Podsjetio je da su Zakonom o energetici propisane i prekršajne i kaznene odredbe za neispunjavanje zakonom utvrđenih obaveza u vezi sa markiranjem goriva.
„Ministarstvo izražava očekivanje da neće biti potrebe za njihovom primjenom i da će svi učesnici pokazati odgovornost, profesionalnost i spremnost za saradnju u cilju uspješne realizacije programa. Očekujemo da se dalja komunikacija između pružaoca usluge markiranja i energetskih subjekata odvija konstruktivno i efikasno, bez nepotrebnog uključivanja ministarstva u pojedinačna operativna pitanja koja su u njihovoj neposrednoj nadležnosti“, istakao je Adžić.
Naftne kompanije od početka ukazuju da je markiranje goriva nepotrebno, jer se na robu za koju su plaćeni akciza i porezi i koja ne može biti švercovana uvodi i obaveza markiranja. Ta obaveza pada na teret naftnih kompanija i vozača koji će plaćati dva centa po litru zbog markiranja, dok će konzorcijum koji će sprovoditi taj posao jedini imati korist.



4






