S druge strane, ima i onih koji se najviše na ispitu uzdaju u svoje znanje, uz „zeru“ sreće i vjere da ona prati hrabre, čitaj – spremne za ispit. Dakle, nisu rijetki i oni koji tvrde da im prelaznu ocjenu, tj. slovo, donosi samo učenje, te da nikakvi rituali nisu zaslužni da jave da su „vuk“ a ne „lisica“.
Babe i majke koje posipaju vodu čim krenemo na ispit, „srećna“ olovka koju smo imali na prvom ispitu koji smo položili pa je nosimo na svaki sljedeći, stavljanje knjige pod jastuk kako bi nam naučeno „ušlo“ u glavu, odlazak na fakultet istim putem, preskakanje linija, tek su neki od rituala kojima se đaci i studenti služe kako bi bili što uspješniji u „okršajima znanja“ sa profesorima.
Prema pojedinim učenjima rituali nas čine sigurnijima i oni predstavljaju određene postupke koje činimo po ličnom izboru i utvrđenom ritmu, kako bi bili što uspješniji u onome što nam predstoji. Ezoteričari, za uspješnije učenje i bolji prolazak na testovima znanja savjetuju i korišćenje magije – poput čudesne magične olovke i čini za dobre rezultate na testu.
Neki od pomenutih rituala poznati su studentima univerziteta u Crnoj Gori, neki su ih praktikovali, neki to rado čine, a za neke su to radile majke ili babe.
Da vjeruje u „srećnu hemijsku“ ne krije Nikoleta sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, koja baš tu jednu hemijsku uvijek nosi sa sobom.
„Pred ispit je uvijek držim u ruci da je ne bih izgubila ili zaturila. Emotivno sam vezana za tu hemijsku. Od prvog položenog ispita pa sve do danas uvijek je tako bilo – uvijek sam sa njom polagala“, priča za Portal Analitika ova studentkinja EF-a.
Razmišlja o budućnosti i činjenici da se hemijska može istrošiti, ali lijeka za to ima – novo punilo ili hemijska slična ovoj „srećnoj“.
„Nije se desilo da je izgubim. Dešavalo se da zaboravim da je ponesem na test ali sam se uvijek vraćala po nju. Do sada nikada nije omanula. Na prošlom ispitu sam je zaboravila i rekla sam da neću da je nosim i da je to sujevjerje! Po prvi putu životu su me izbacili sa ispita“, prepričava Nikoleta taj pogrešni trenutak kada je željela da se oterasi svoje „srećne“ hemijske.
Njena koleginica Jana Tadić kaže da ne vjeruje u rituale i sujevjerje, ali ipak vjeruje „da sreća prati hrabre“.
„Vrlo često mi se desi da me sreća prati na ispitu i kolokvijumima. Do sada sam položila sve kolokvijume i ispite, neke bolje, neke lošije. Ipak, vjerujem u sreću, ne samo na fakultetu već i uopšteno“, objašnjava studentkinja ekonomije.
Još jedna članica ove grupe koju smo zatekli u kafeteriji Ekonomskog fakulteta, Bobana potvrđuje tvrdnju da je za polaganje testova najbitnije učenje. Ipak, i ona vjeruje u „nešto“.
„Postoji ritual koji sam zadržala iz osnovne i srednje škole – postavljanje knjige pod jastuk. Dan - danas ostavim knjigu pod jastuk jer vjerujem da tako bolje pamtim“, uz osmjeh otkriva studentkinja najstarije univerzitetske jedinice u Crnoj Gori.
Jedini muški član društva, Marko ne „mari“ za sreću jer kaže da mu se često dešavalo da ga iznevjeri.
„Dešavalo se da naučim od 140 pitanja - 132. Tih osam pitanja koja nisam naučio mi uvijek dođu na ispit. Mislim kako mi baš ta pitanja neće doći i ona mi dođu“, priča Marko.
Ipak, ovo četvoro kolega imaju svoj zajednički običaj. Pred testiranje, bilo da se radi o kolokvijumima ili ispitima, dođu na fakultet jer ih atmosfera na Ekonomiji podstiče da „dobro zagriju stolicu“. Kako kažu, kada uče kući sve im je zanimljivije pa „batale“ knjigu, dok im gužva i žamor kolega ne smeta jer je u vezi sa fakultetom, atmosfera je radna i podstičuća…
„Gdje nas nađe. Bubamo pet dana prije ispita. Nikada hemijske nemamo nego vazda tražimo“, uz osmjeh i u glas odgovaraju Milka Pejović i Danijela Rakočević, takođe sa Ekonomskog fakulteta UCG.
Ipak, obje se drže jednog rituala a to je da dan pred kolokvijum ili ispit nikada ne uče da im se ne bi sve „pomiješalo“. Kako kažu - tog dana ne diraju knjigu.
„Kada god mi je majka prosipala vodu ja bih pala. Od tada ne posipa. Ali, kada me drug Vlado vozi na ispit, uvijek položim. Evo me i jutros vozio kako bih što bolje zapamtila.“, uz osmjeh kaže Milka Pejović.
Ni Danijela Rakočević ne praktikuje „prosipanje vode“, jer njeni nikada nisu kući kada treba da polaže.
„Ne vidim ni crnu ni bijelu mačku. Jedva čekam samo da vidim ovu ustanovu“, objašnjava studentkinja Ekonomskog fakulteta.
Njihova koleginica Dajana Papović tvrdi da nema baš nikakav običaj kome se posveti prije nego indeks preda profesorima.
„Ni majka ne prosipa vodu, niti imam srećnu hemijsku, već se samo uzdam u učenje“, izričita je Dajana.
„Što ću raditi? Nije samo učenje, ponekad i naučimo“, kroz šalu kažu Vlado Damjanović i Miloš Laličić koje smo zatekli na ulazu Pravnog fakulteta.
Na prvom spratu Pravnog fakulteta grupe studenata na koje smo naišli nisu bile raspoložene da za čitaoce Portala Analitika otkriju svoje rituale. Neki su bili suviše zauzeti traženjem odgovora u skriptama i slanjem poruka, vjerovatno kolegama koji su već na ispitu.
Na Fakultetu političkih nauka atmosfera je bila opuštenija i, iako rijetki, studenti koje smo zatekli u holu rado su podijelili svoje viđenje rituala koji „pomažu“ prilikom polaganja kolokvijuma i ispita.
Student specijalističkih studija na Fakultetu političkih nauka Nemanja Kovačević se na testovima znanja uzda samo u ono što je naučio.
„Ne vjerujem da će mi neki rituali pred kolokvijume ili ispite pomoći u polaganju istih. Samo se uzdam u svoje znanje. Dok mi je baba bila živa ona je ponekad praktikovala da prosipa vodu za mnom, ali roditelji nikako.“, kaže Kovačević.
Odmarajući nakon uspješno položeno ispita, studentkinja FPN-a Kristina Pašić nam je otkrila da je upravo danas prekršila jedan svoj običaj.
„Imam jednu braon torbu koju obično nosim kada idem na ispite i mislim da mi donosi sreću. Prije te torbe imala sam jedne čizme. Uvijek imam neki komad odjeće ili obuće za koji mislim da mi donosi sreću. Upravo sam ga danas prekršila ali sam dobro prošla na ispitu. O ovome do sada nisam razmišljala. Sada kada razmislim, shvatam da je to u stvari praznovjerje.“, objašnjava studentkinja UCG.
Kao i student Fakulteta političkih nauka Kovačević i brucoši Prirodno-matematičkog fakulteta Univerzitet Crne Gore ispite i kolokvijume polažu isključivo znanjem.
„Baba je jednom prosula vodu za mnom prije ispita i dobro sam prošao. Možda je to istina. Srećnu hemijsku nemam nego uglavnom pred ispit kupim hemijsku.“, tvrdi Dražen Petrović.
Njegov kolega Lazar Bulatović dodaje da je jedini ritual koji praktikuje učenje.
„Jedini običaji koje imam su da petnaest dana prije učim, kao i da ponavljam naučeno nekoliko dana ili sati prije samog kolokvijuma ili ispita“, zaključuje brucoš PMF-a.
Koje običaje i rituale ste praktikovali ili praktikujete, podijelite sa nama u komentarima?
K.Ć.
