- Inkluzivno obrazovanje je postalo strategija, ali su i dalje uslovi u školama ostali neprilagođeni, a pomagala nedostupna. Pa i pored dobrih zakonskih rješenja najveće teškoće u ovom procesu snose nastavnici. Od 2008 godine Crna Gora je donijela Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom u cilju poboljšavanja rješenja, koji je i pretrpio više izmjena. Znači, postoji zakon, donešeni su podzakonski akti, ali se osobe sa invaliditetom i dalje ne zapošljavaju, a ako se i zapošljavaju onda rade na mjestima koja ne odgovaraju njihovoj stručnoj spremi – kazala je Pavićević na današnjoj konferenciji za medije posvećenoj zapošljavanju osoba sa invaliditetom.
Ona je navela da nadležni, uglavnom, prebacuju teret obaveza na pravna lica za koje je ustanovljena obaveza da ukoliko ne postupaju po kvotnom sistemu i ne zaposle određeni broj osoba sa invaliditetom, u obavezi su da uplaćuju novčene iznose u Fond za profesionalnu rehabilitaciju.
- Poražavajuće je i to da državni organi kao poslodavci , ne zapošljavaju osobe sa invaliditetomi i ne uplaćuju utvrđeni novčani iznos Fondu . Stiče se utisak da su državni organi amnestirani od primjene zakona pa je kao i obično njihovo zalaganje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom samo deklarativno. Pored dobrih rješenja u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom pratećim pravilnicima primjetili smo niz nedosljednosti. Ostavljena je mogućnost da se na kraju svake godne prikupljena sredstva vrate u budžet što se objašnjava činjenicom da nije bilo dobrih projekata. Pri tom, Zavod za zapošljavanje nije učinio ništa na otvaranju radnog centra i zaštitnih radionica. Utvrđivanje stepena invaliditeta i profesionalna rehabilitacija.
U Zakonu se kaže da je zabranjena posredna i neposredna diskriminacija osoba sa invaliditetom, a da li su ovakva postupanja diksriminacija, prosudite sami: Dijete sa invaliditetom se upućuje komisiji pri upisu u školu i istoj komisiji prije upisa u srednju školu – rekla je Pavićević.
Ostaje pitanje, kako je navela, zar već u toku školovanja nije utvrđen stepen invaliditeta, a osoba upućena na zanimanje koje odgovara njenim sposobnostima.
- Po ovom Zakonu, stepen invaliditeta se utvrđuje nakon završetka školovanja I fakulteta ako želite da ostvarite prava slijedi obavezna profesionalna rehabilitacija čiji timovi su isti bez obzira na stručnu spremu osobe upućene na rehabilitaciju. Onda se postavlja logično pitanje ko ima pravo da osobama sa završenim fakultetom i položenim stručnim ispitom nameće profesionalnu rehabilitaciju i u slučaju njihovog odbijanja uskraćuje prava. Zaključujemo da nadležni ne uviđaju značaj ovog problema ili su zadovoljni učinjenim i projektnim rješenjima pa se obrazovanje kreće u krug od IOP-a do IROP-a, a zapošljavanje od ocjena do procjena – rekla je Pavićević.
Portparol Pozitivne Nataša Gojković je kazala da je u Crnoj Gori uobičajeno da se baš svakog 3. decembra, pokušava utvrditi broj osoba sa invaliditetom. I pored dobre volje različitih subjekata nikako da se utvrdi broj, a ni adekvatna terminologija.
Na ovaj dan najčešće čujemo i to da je učinjeno mnogo, „ništa o osobama sa invaliditetom bez osoba sa invaliditetom“, međutim praksa pokazuje sasvim drugačije.
- Činjenica je da, iako je Crna Gora među prvima potpisala i ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, započela pristupne pregovore sa EU i u dobrom dijelu izvršila harmonizaciju propisa sa propisima EU koji se tiču osoba sa invaliditetom, rješenja nema na vidiku. Za Pozitivnu Crnu Goru mnogo je značajnije od potpisivanja i ratifikacije akata, budemo među prvima u primjeni odredaba koje I potpisujemo. Konačno je vrijeme da se država ozbiljno pozabavi problemom osoba sa invaliditetom, na način što će im omogućiti Ustavom zagarantovano pravo na obrazovanje i pravo na rad – rekla je Gojković.
