Naša sagovornica naglašava da je davno prevaziđeno mišljenje, kako samo dobro očuvani nalazi imaju kulturnu vrijednost. Savremeni arheološki stav je da sve fragmentovano - oštećeno ima istu vrijednost kao netaknuto - in situ.
„Podvodno istraživanje Risanskog akvatorija“ je finansiralo Ministarstvo kulture i ovo je prvo istraživanje koje je nakon nebrojeno “pionirskih“ sprovela samostalno ekipa crnogorskih podvodnih arheologa iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Pored rukovodioca istraživanja Marije Jabučanin u istraživanju risanskog podmorja učestvovali su i Petra Zdravković, Nikola Borovinić i Dejan Gazivoda.
Inače, Risanski zaliv je uz uvalu Bigovica jedan od dva zakonom zaštićena, od ukupno 23 evidentirana podvodna lokaliteta. On je sa svojim uvalama dobro zaklonjen od vjetrova i kao prirodna luka, korišćen tokom različitih perioda istorije. Antički pisani izvori Pseudo Skylaxa, Polibusa, Pliniusa, Ptolomeja, kao i naučni radovi Evansa i Richlya iz 19 vijeka, idu u prilog tome, kaže Jabučanin.
Ona naglašava da je prioritet istraživanja bilo identifikovanje pristana, određivanje vemenskog raspona njegovog korišćenja, i dokumentovanje rasprostiranja samog nalazišta.
"Uprkos činjenici da je ovaj podvodni lokalitet, na pregledanim pozicijama koje su nekad sadržale raznovrsan arheološki materijal, ljudska ruka uništila ili otuđila, količina prikupljenih podataka, kao i rezultat istraživanja više je nego zadovoljavajući. Pronađeno je više različitih tipova amfora i njihovih djelova, grčko – italskih, amfora iz perioda rimske dominacije i kasnoantičkih, vremenski opredijeljenih od IV vijeka prije nove ere do VII vijeka nove ere, koje su u more dospjele prilikom utovara i pretovara", kaže jabučanin.
Prema njenim riječima ovi nalazi pomjerili su dosadašnje hronološke odrednice koje su se uglavnom vezivale za I vijek prije nove ere do I vijeka nove ere. Uz ulomke keramike finije izrade, kuhinjskog posuđa, građevinskog materijala- tegula, u mogućnosti smo da dobijemo sliku o šarolikom teretu koji je morskim putem putovao od Grčke, Italije i istočnog Mediterana, sjeverne Afrike, Crnog Mora do Rizonske luke.
Istraživanja, ovih dana završena, donijela su dva vrlo značajna otkrića ovog istraživanja: ostaci brodoloma sa teretom grčko - italskih amfora i dio antičke pristanišne instalacije – mola tj. sidrišta za brodove koji su u ovoj luci tražili zaklon od nepogoda koje su ih sustizale duž mediteranskih plovnih ruta. Ova dva segmetna su u planu da se istraže sljedeće godine, kaže Jabučanin.
Sagovornica Portala Analitika objašnjava da ju tokom projekta na lokalitetu urađena precizna mapa sa GPS koordinatama svakog pojedinačnog fragmenta ili arheološkog aglomerata tj. koncentovanih gomila.
Tako je utvrđivan i karakter nalazišta a ujedno i omogućeno praćenje stanja lokaliteta u budućnosti ili njegove eventualne devastacije, ističe Jabučanin.
Kako napominje, arheološko pretraživanje podmorja se nije mnogo razlikovalo od terenskog rada na kopnu, ali je bilo teže i zahtijevalo više vještine.
"Uz otkrivanje kulturnih slojeva, fotografisanje i crtanje, podvodni arheolozi morali su imatii dodatna znanja o fiziologiji, hemiji, fizici, navigaciji, orjentaciji. U poslu koji zahtijeva detaljnu pripremu na kopnu, došao je do izražaja uzajaman odnos iskazan kroz povjerenje i posvećenost istraživačkog tima čiji je rad vremenski ograničen, u toku kojeg nema razgovora, ali zbog čega je veća radna učinkovitost", priča naša sagovornica.
Rukovoditeljka istraživanja ističe da je podvodno blago Risanskog akvatorija neprocjenjivo i da krije mnoge tajne, a uprkos činjenici da je umnogome devastirano, još uvjek je važan dio naše baštine. Davno je prevaziđeno mišljenje, kako samo dobro očuvani nalazi imaju kulturnu vrijednost, naglašava Jabučanin.
Ona ističa da iako Crna Gora još nema, kao što imaju neke pomorske države, poseban zakon koji bi se ticao iskuljučivo podvodnih kulturnih dobara, njihova zaštita predstavlja važan nacionalni interes.
"Amfore su davno postale simbol kulturne baštine, ali i njene devastacije. Da bi to preduprijedila, Crna Gora je 2008. godine ratifikovala UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. godine, prvi mnogostrani međunarodni ugovor koji se bavi zaštitom podvodnih kulturnih dobara.Na ovogodišnjem sastanku UNESCO-a u Zadru kojem sam prusustvovala kao predstavnica Crne Gore, potvrđeno je stremljenje zemalja potpisnica ka njihovom očuvanju za dobrobit čovječanstva", kaže jabučanin.
Svi nalazi izronjeni tokom istraživanja sada se nalaze u Ateljeu za konzervaciju na Cetinju, gdje su stručnjaci započeli konzervatorski tretman, nakon čega će posebnom odlukom Vlade Crne Gore biti određeno gdje će biti biti izloženi i valorizovani.
