Safet je, naime, spletom životnih okolnosti, odlučio da supruzi za godišnjicu braka, krajem septembra, pokloni bubreg.
- Supruga desetak godina ima problema s bubrezima. Nakon što je otkazao jedan, drugi je radio s problemima, a od 2005. je na dijalizi. Oni koji idu na dijalizu i njihovi ukućani znaju koja je to muka i kako se svi osjećaju. Još 2005. sam izrazio želju da joj doniram bubreg, ali zakon je to omogućio tek 2006. godine - priča Safet.
Godinama su ljekari uvjeravali Golube da je transplantacija nemoguća, jer im bubrezi nijesu "podudarni". Safet je čak pomišljao da javno ponudi na prodaju svoj bubreg da bi novcem bio u prilici da supruzi kupi drugi.
- Saznao sam za jednu kontakt emisiju i javio se za učešće. Tu sam upoznao doktora Emira Hodžića iz tuzlanskog Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC). On mi je rekao doslovno: "Safete, medicina je napredovala, bitno je da imate istu krvnu grupu". A upravo to, imali smo istu krvnu grupu. Našoj sreći nije bilo kraja - prisjeća se Safet.
Hamida navodi da su, prije transplantacije, bili na šest-sedam pregleda u Tuzli, uslijedilo je vađenje nalaza, pripreme, a onda određivanje termina.
- Sve je trajalo kao cijela vječnost. Planirani smo početkom septembra, a onda se dogodila smrt djevojke, čiji su organi donirani za četiri osobe pa je naša operacija prolongirana. Konačno, 24. septembra se dogodila transplantacija Safetovog bubrega. Sve je proteklo dobro. On je izašao za nekoliko dana, a ja ove sedmice - priča Hamida.
Njih dvoje su već bili na kontroli i tuzlanski ljekari su prezadovoljni oporavkom.
„Dogodilo se da sam supruzi, dok je ležala na UKC-u, napisao pjesmu, koja je krenula iz mene. Pročitao sam je uživo u programu radija Kalman, a supruga je slušala na tranzistoru u sobi. Tad su nas prozvali "zeničkim golubom i golubicom", kaže Safet.
Uslijedila je naredna pjesma, pa opet... Pisao je čak i iz bolesničke sobe, a supruzi ih čitao telefonom, u drugo bolničko krilo. Ipak, kaže, nema namjeru da se pod stare dane bavi poezijom nego je samo na taj način iskazao ljubav prema supruzi.
Safet i Hamida imaju dva sina i troje unučadi. Svoje penzionerske dane u Gnjusima kod Zenice provode u radu oko kuće, poljoprivredi i srećnim trenucima provedenim sa svojim najmilijima.
(Avaz/Nezavisne)
