"Ponuđeni nacrt nudi gora rješenja za nezavisnost RTCG i predviđa da se cjelokupno finansiranje javnog servisa obavlja na osnovu ugovora između Vlade i RTCG. Ovakvo rješenje do sada je bilo rezervisano samo za dio sadržaja koji je namijenjen manjinskim zajednicama, kulturi itd... U nacrtu zakona nisu precizirane norme koje osiguravaju nemiješanje Vlade u utvrđivanje programskih sadržaja", ističe Đurović u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika.
Ocijenio je da je nesporno da je obaveza RTCG da vodi odvojeno knjigovodstvo za utrošak sredstava za ostvarivanje javnog interesa, kao i za komercijalne sadržaje.
"Ministartsvo kulture je prepisalo rješenja iz zakona susjednih zemalja bez dubljeg promišljanja konteksta. Ministarstvo zaboravlja da je osnovni način finansiranja HRT pretplata, a da je ugovor sa Vladom Republike Hrvatske samo dopunski izvor finansiranja tog javnog servisa. U nacrtu izmjena i dopuna Zakona o JRDS, koje je pripremilo ministarstvo, se opet nalaze deklarativne norme, a nigdje se precizno ne pominje odgovornost za finansijske gubitke. Postoje i neka pozitivna rješenja koja se mogu ugraditi u tekst zakona, kao npr. sprovođenje javne rasprave o nacrtu programsko-produkcionog plana prije usvajanja", kazao je Đurović.
Konstatovao je da se suština funkcionisanja javnog servisa ogleda kroz nezavisnost Savjeta kao najznačajnijeg upravljačkog organa.
"Potrebno je zadržati dobra rješenja iz aktuelnog zakona uz povećanje broja članova Savjeta, pooštravanja odgovornosti tog tijela, generalnog direktora i direktora RTCG za finansijko poslovanje i stepen povjerenja građanja u javni servis. Ukoliko bi se broj članova Savjeta RTCG sa sadašnjih devet povećao na 11, i to predstavnicima iz reda NVO, rad RTCG bi bio više nezavisan. Nema dileme da se zakon mora mijenjati u dijelu koji se odnosi na finansiranje RTCG. Bilo bi dobro da se uvećaju sredstva koja dolaze za finansiranje RTCG iz budžeta, ali bi bilo poželjno i uvođenje radio-difuzne takse. Kroz povećanje sredstava iz postojećeg izvora (budžet Crne Gore) i uvođenje novog izvora, osigurava se veća finansijska nezavisnost i izdašnije finansiranje, kojim će se osigurati ostvarenje ciljeva javnog servisa. Istovremeno, zakonom je potrebno povećati odgovrnost Savjeta i generalnog direktora za negativan finansijski bilans. Finansijski gubitak treba da bude razlog za raspuštanje Savjeta od strane Skupštine i smjenu generalnog direktora", naveo je Đurović.
Radio-difuzna taksa, po njegovom mišljenju, treba da bude vezana za isplatu plata zapošljenima po ugovoru o radu.
"Od plaćanja takse treba da budu oslobođeni najugroženiji stanovnici Crne Gore. Ovo rješenje ne podrazumijeva posrednike u naplati, jer se sistem naplate preko posrednika pokazao neefikasnim i neodrživim. Ukoliko bi bio prihvaćen ovaj prijedlog, fizička lica u radnom odnosu plaćala bi radio-difuznu taksu u iznosu od 0,5 odsto bruto ličnog dohotka za prethodni mjesec. Manje plaćaju oni koji manje zarađuju. Obaveza direktne uplate radio-difuzne takse na račun RTCG je na poslodavcu koji uplatu vrši u momentu isplate zarada. Polovina prikupljenih sredstava od radio-difuzne takse mogla bi da bude upotrijebljena za finansiranje projekata elektronskih medja kroz fond za podsticaj medijskog pluralizma, kojim bi upravljao Savjet Agencije za elektronske medije. To može pomoći da se dodatno stimuliše ostvarenje javnog interesa kada je inormisanje u pitanju ali i pomogne rad najkvalitetnijih privatnih elektronskih medija", naglasio je Đurović.
Smatra da su neophodne promjene i Zakona o elektronskim medijima, kako bi se precizirale norme koje se odnose na oduzimanje odobrenja za emitovanje uslijed nepoštovanja samog odobrenja.
"Potrebno je precizirati i odgovrnost direktora Agencije za neprimjenjivanje zakona. Izmjenama Zakona o elektronskim medijima potrebno je stvoriti obavezu za Agenciju da priprema i objavljuje na internet stranici izvještaje, odnosno analize primjene programskih standarda najmanje šestomjesečno kako bi se vidjelo koji mediji ne poštuju odobrenje za emitovanje. Potrebno je stvoriti obavezu za Agenciju da priprema najmanje jednom godišnje istraživanje javnog mnjenja o povjerenju, gledanosti/slušanosti elektronskih medija u Crnoj Gori. Izmjenama Zakona o medijima potrebno je dodatno stimulisati samoregulaciju u medijskoj zajednici. Ukoliko ministarstvo i Vlada tokom javne rasprave ne uvaže primjedbe na Zakon o javnim radio-difuznim sevsima, Skupština Crne Gore ima šansu da unaprijedi ovaj propis. Skupština ima odgovrnost i da pokrene izmjene ostalih medijsih zakona ukoliko želi da rješava anomalije u sferi informisanja građana", zaključio je Đurović.
