Ona je, uoči sjednica MMF-a i Svjetske banke, kazala da je ovih dana eurozona posebno u opasnosti da zaglavi na putu slabog rasta dok muku muči sa visokom stopom nezaposlenosti i niskom inflacijom.
Među rijetkim svijetlim tačkama Lagarde izdvaja SAD, iako je ekonomski oporavak od recesije koja ih je pogodila od 2007. do 2009. najslabiji čak od Drugog svjetskog rata.
Prema njenim riječima i japanska "abenomika" je na mukama, posebno nakon što je treća najveća svjetska ekonomija u drugom kvartalu ove godine zabilježila pad od čak 7,1 odsto na godišnjem nivou, kazala je Lagarde, ukazujući na rastuće rizike za globalnu ekonomiju uoči redovnih jesenjih zasjedanja MMF-a i Svjetske banke ove sedmice u Vašingtonu, prenosi Hina.
Lagarde poziva vlade da preduzmu odvažne mjere i unesu "novi zamah" kako bi se podstakao posustali ekonomski rast šest godina nakon izbijanja globalne finansijske krize.
MMF će ovih dana vjerovatno smanjiti prognoze za svjetsku ekonomiju iz jula prema kojima je za ovu godinu prognoziran rast od 3,4 odsto, a za narednu četiri odsto.
"Naš je glavni posao pomoći globalnoj ekonomiji da prebaci u veću brzinu i prebrodi zasad razočaravajući oporavak, koji je krhak, neujednačen i pritisnut rizicima", kazala je Lagarde.
Ona poziva na sprovođenje odvažnijih ekonomskih reformi već barem dvije godine, ali nastojanja da se krene u konkretne akcije u eurozoni zakočena su oklijevanjem Njemačke da prihvati poticajnu politiku.
Eurozona će vjerovatno biti istaknuta kao glavno područje zabrinutosti na predstojećim sastancima, nakon što se na prošlomjesečnom sastanku Grupe 20 vodećih ekonomija svijeta (G20) ponovo nije uspio postići dogovor o konkretnim mjerama, najprije zbog otpora Njemačke - dominantne političke i industrijske sile u Evropi.
Uprkos svim podsticajnim mjerama Evropske centralne banke (ECB), ekonomija eurozone stagnira na rubu recesije, dok Njemačka, uprkos sve većem pritisku i dalje ne pokazuje namjeru da poveća potrošnju i tako podstakne rast.
ECB, MMF, SAD, Evropska komisija i partneri iz eurozone već mjesecima pozivaju Berlin da iskoristi budžetska sredstva ili 'fiskalni prostor', kako to ekonomisti nazivaju, za podsticanje ekonomije putem smanjenja poreza i povećanja investicija u obnovu puteva, željezničkih pruga, energetsku i telekomunikacijsku mrežu.
Međutim, kancelar Angela Merkel i dalje odlučno uzvraća na te pozive sa „ne". Iako većina analitičara smatra da bi Njemačka sebi mogla priuštiti povećanu potrošnju, Berlin navodi nekoliko razloga zbog čega to ne namjerava da učini.
Njemačka želi da pokaže kako se poštuju zadati fiskalni ciljevi. Kredibilitet eurozone zavisi od toga koliko vlade poštuju svoja obećanja, poručuje Berlin.
Osim toga, Njemačka ima manje fiskalnog prostora nego što se misli jer se njeno stanovništvo smanjuje i stari, zato mora imati viškove kako bi finansirala penzijski i zdravstveni sistem.
I treće, problemi ekonomija eurozone, smatra Berlin, leže više na strani ponude nego potražnje.
Strukturne reforme na tržištu rada, u pravnom, penzijskom i socijalnom sistemu kako bi se povećala konkurentnost jedini su način za postizanje održivog oporavka ekonomije. A povećana javna potrošnja finansirana zaduženjima smanjila bi pritiske na te nužne reforme, poručuje Berlin.
I dok Njemačka odlučno odbija da poveća javnu potrošnju, Francuska i Italija zalažu se upravo za to, kao i popuštanje zadatih fiskalnih pravila kako bi mogle povećati potrošnju države i tako podstaći rast njihovih privreda.
Nastavak te rasprave očekuje se i na predstojećem zasjedanju MMF-a i Svjetskebanke.
U međuvremenu, Lagarde je upozorila i na rastuće geopolitičke rizike po globalnu ekonomiju uslijed kriza vezanih za ebolu, Ukrajinu, Bliski istok i neke djelove Azije.
Upozorila je i na finansijske rizike, u kontekstu okončanja programa štampanja novca u SAD-u i Velikoj Britaniji, dok Evropa i Japan nastavljaju svoj program monetarnih podsticaja.
Lagarde je ukazala i na rizik od mogućeg nastanka 'mjehura' na finansijskim tržištima kao posljedice ubrizgavanja novca u finansijske sisteme kojima su centralne banke na globalnom niovu podstakle rast cijena imovine dok su ekonomije ostale slabašne.
