Zukorlić je u izjavi za Dan kazao da je iznenađen izjavama reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata Fejzića, navodeći da uz, kako kaže, stvarni trud, nije uspio razumjeti „toliku količinu ogorčenja iz koga proizilaze tako teške riječi“. Zukorić smatra da Fejzić „sam ne vjeruje u te riječi“.
„Ne dolikuje jednom vjerniku da kaže za bilo koga, posebno za brata Muslimana, tako ružne riječi, a prije svega koje predstavljaju uvredu. Ne mogu da shvatim kako je zaboravio prve lekcije iz Medrese u kojima su takve riječi najstrože zabranjene. Iako ne razumijem pozadinu, siguran sam da on zna da to nije tačno, da je to očito trenutak neke njegove trenutačne slabosti, sa moje strane ničim izazvane. Siguran sam da on sam ne vjeruje u te riječi, kako u ove poslednje optužbe vezane za fašizam, tako i za one prethodne u kojima se njegov prst optužbe uperio u nas kao podstrekače, kolaborante radikalizma u Crnoj Gori. Mislim da i on, kao i svi drugi, zna da fašizam nikada nije imao uporište kod Bošnjaka, da su Bošnjaci možda jedini narod u Evropi koji nije imao formu organizovanog fašističkog pokreta. Mislim da Rifat efendija Fejzić ne treba da pribjegava takvim kvalifikacijama, i mislim da se očito radi o nekim njegovim nesigurnostima u sebe, u svoju poziciju jer drugačije ne mogu da shvatim zašto na tako drastičan i neprimjeren način neko ko se nalazi na čelu jedne zajednice govori o drugim ljudima“, smatra Zukorlić.
On je poručio da su netačne njegove tvrdnje da želi da izazove podjele i unese nemir među Muslimanima u Crnoj Gori, navodeći da je njegovo djelovanje u južnom dijelu Sandžaka legalo i legitimno.
„Ja sam muftija sandžački, prema ustavu islamske zajednice, sa sjedištem u Sarajevu, čiji smo mi sastavni dio. Po prvome članu, Sandžak u svojoj cjelosti, kao istorijska regija, sastavni je dio te islamske zajednice. S druge strane, 1993. godine, nakon disolucije islamske zajednice sa prostora Jugoslavije, sandžački mešihat je formirao odbor islamske zajednice i sjevernog i južnog dijela Sandžaka, što je drugi stub našeg legitimiteta na tom prostoru. Neposredno prije referenduma za osamostaljenje Crne Gore lično me je uvjeravao tadašnji i sadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović da se u pitanju komunikacije i na vjerskoj, porodičnoj i kulturnoj osnovi između dva dijela granica, nakon uspostave te granice, ništa neće promijeniti. Prema tome, moje djelovanje je zasnovano na tim momentima i na istorijskim osnovama koje su nesporne“, pojasnio je on.
Komentarišući izjave ministra za telekomunikacije i trgovinu u Vladi Srbije Rasima Ljajića, Zukorlić je kazao da razumije i njegovu nervozu.
„Ljajić svoj uticaj održava zahvaljujući polugama vlasti i to obično po leđima ili na leđima sopstvenog naroda već 14 godina. Razumijem i njegovu nervozu s obzirom na to da je 14 godina ministar, a da za to vrijeme nije doveo nijednog investitora u Sandžak, niti je obezbijednio ijedno radno mjesto, ako se izuzme onih 300-400 uposlenja porodično-partijskog karaktera u lokalnoj samoupravi gdje on drži vlast i to preko broja koji je predviđen sistematizacijom. Ako ne vršite svoj posao ministra, političara i ne izvršavate ono što ste obećali, i kada nakon 14 godina nemate šta više da ponudite, onda ni obećanja nemaju smisla“, istakao je Zukorlić.
Zukorlić je ukazao da su odnosi Crne Gore i Srbije oscilirali u prethodnom periodu, navodeći da je njihovoj vjerskoj zajednici u interesu da oni budu pozitivni.
„Bošnjački narod može samo da ima štete od tih negativnih odnosa između Srbije i Crne Gore. Što se tiče islamskih zajednica u dvije države, očito da mi imamo spor na prostoru Sandžaka. Smatramo da ne postoji stvarni spor za taj prostor, osim što imamo taj naš balkanski sindrom da pojedinci koji se dokopaju jedne pozicije više vole da budu car u svome selu, nego treći u velikoj zajednici. Mislim da je to jedan od razloga što rukovadstvo Islamske zajednice u Crnoj Gori ima nedosledan odnos u pogledu integracije Islamske zajednice sa sjedištem u Sarajevu“, zaključio je on.
