Vjera, koja je i ranije znala da iznenadi, pa i zapanji svojim kreacijama za nastupe, na sinoćnjoj večeri u Kuslevovoj kući posvećenoj nedavno preminulom Igoru Peraziću, svestranom muzičaru, koji je dao ogroman doprinos crnogorskoj muzičkoj sceni, pojavila se u crno bijeloj- dugoj haljini, dok su joj na leđima bila zakačena krila sa djelovima libreta i muzike za operu „Loengrin“ Riharda Vagnera.
„Kada su me Igorova supruga Ana i sestra Renata pozvale da nastupim na večeri, bila sam veoma uzbuđena, i srećna i potrešena. Igorova studentkinja Eden Sekulović i ja svirale smo sinoć kompoziciju za violončelo i klavir Lea Đokaja 'Memori'. I u posljednja tri dana, dok smo vježbale nastup, morala sam da osmislim još nešto, moju ličnu posvetu čovjeku koji me je u svemu podržavao. Pitala sam se –što bih to mogla da napravim, da bude posebno, kao što je i Igor bio poseban. Pomislila sam da bi to mogla biti krila, jer je Igor bio i anđeo i demon u istoj osobi, čovjek nevjerovatne nježnosti i suptilnosti, sa jedne, i nevjerovatne energije i silovitog temperamenta sa druge strane“.
Zbog krila posvećenih preminulom prijatelju i kolegi, Vjera je izrezala Vagnerove note, jedno rijetko izdanje koje je kupila prije 15-tak godina u Budimpešti i nalijepila djelove na čvrsti karton.Naravno, ni Vagner nije slučajno odabran.
„On je jedan od najekspresivnijhih kompozitora svih vremena. Sve je tu – i libreto i note od prvog do petog čina njegove opere Loengrin“, objašnjava Vjera.
U početku je željela da haljina bude bijela, da liči na anđela, ali je kasnije odabrala crno-bijelu kombinaciju, kao simbol dualnosti života i smrti.
Na pitanje kako bi, po njenom mišljenju, reagovao Igor na njenu originalnu posvetu, odgovara:
„Nasmijao bi se i podržao me, kao što je uvijek radio. Poznavati njega, bilo je nevjerovatno životno iskustvo, sami dar. Svaka njegova priča zvučala je kao filmski scenario. Sve njegovo bilo je kao umjetnost. Bio je spoj nespojivih stvari. Puno mi nedostaje. Uvijek smo dugo pričali o umjetnosti, o stvaranju, o svijetu, umjetnosti...“
Vjera je krila poklonila Igorovoj supruzi Ani.
(G.B, foto: I. Božović)
