Piše: Abu Khabir Muavija
Suočen sa neveselim stanjem u našem društvu i državi i opštim nezadovoljstvom, odlučih da djelujem i ja i da, ovako dešperatan, dam podršku promjenama. Naoštrim se i spreman na podvižništvo izađem da podviknem i zatalasam. Nisam pošteno ni počeo,kad jedan iz bašte kafića vikne: „Šta se dereš tu, nisi u Skupštini. Svi smo mi za promjene pa ne grajemo!“
- I ne radi se to više tako - opet će on meni - kakve parole, stisnute pesnice, barikade, čelični pogledi i trice. Asambleje, performansi, politinstalacije, hepeninzi, iventi i bilbordi, seljačino! I da znaš - ne nosi se više crvena boja na protestima nego žuta,zelena i crna ili trobojni dezeni sa ptičicama!
Zbunjen i postiđen smotah svoju crvenu passe-bandijeru i trči doma na samokritiku i političko uzdizanje. Na jedvite jade pročitam sve one tupave pretenciozne izjave portparola i NVO aktivista ,“angažovane“ inteligencije i na kraju na internetu preslušam virtuozne solo dionice prvih političkih violina.
Kako do promjena: I stvarno, svi su za promjene. I EU i NATO hoće da nas mijenjaju, i ovi na vlasti hoće da promijene sve osim svojih pozicija imetaka i metoda. Ovi u opoziciji hoće promijenu vlasti, ali mi nije jasno: šta će meni da se promijeni?
Lopovi i korupcionaši, sudije i policijoti unisono su za pravnu državu; ispada da samo mi građani nismo, i da ka' vazda kočimo napredak. I jedni i drugi i treći žele da vjeruju, da će biti prepoznati kao kooperativni putari na mapi puta.Gdje vodi put još nije jasno, ali bitna je samo mapa puta. Zagovara se i promjena granica i to na prirodan i prekogranični način, ma šta to značilo. Promjene biografija su odavno permanentne, pa od vojvode nastane golub mira, od klošara kontroverzni biznismen, od imbecila doktor nauka, a od ćuka ministar.
Ne treba nabrajati dalje.Već iz priloženoga se vidi da je potrebno uvesti malo reda u promjene. Kako? Dekretom?
“Neka, jeb'o ga ti, nije 46-ta“, kažem demokratizovani ja dogmatskome meni, „Revolucionarne metode su demode“. Dijalog krene dalje. “Snažnom senzibilizovanošću za demokratske tendencije u svijetu??“ Ma kakvi, ni autor te misli ne zna šta to znači. “Dogovorom kroz institucije sistema? Ma jesi li normalan, tek tako se ništa ne može promijeniti. Stvarno kako? Da bude efektno i djelotvorno, a nenasilno i bez puno procedure, jer nas svaka nakana drži 15 minuta. Razmislim i - Bingo!! Istorija je učiteljica života! Teze!Teze! Treba poput Martina Lutera zakucati teze o promjenama na vrata nekog političkog hrama. Poslije toga ništa nije bilo isto, a i Marksa je krenulo tek nakon 11 teza o Fojerbahu.
Napišem teze i krenem da ih zakucam. Kad – hoćeš, Skupštini i Vladi ne možeš prići od policijota, a naročito ne s čekićem u rukama. Biće da im se nije dopao Ničeov „Sumrak idola“ i filozofiranje čekićem. Sve i da priđeš opet ne možeš zakucati jer su - vrata staklena. Zalijepiti? Pojma vi nemate. Kad je nešto zakucano onda je to definitivno, a lijepljeno je kao provizorno. Probah na Ristov Hram, on ima drvena vrata, ali kad sam prišao uplaši me mrak koji izbija iznutra. Na kraju, ostalo mi je da ih okačim na Portalu Analitika.Nije snažno i efektno kao zakucano brokvom dvanaesticom, ali ne može ih odnijeti vjetar niti strgnuti neki pravovjernik.
TEZE O PROMJENAMA
1. Kad si na vlasti nemoj misliti da se promjene mogu fingirati, jer nema promjena a da ti ne uđe.
2. Najljepše je biti nesmjenjiva opozicija i ne odgovarati nizašta,a dobro kaplje.Kad smijeniš vlast znaj da ćeš doći na prazno korito. Džabe ćeš u nevolji hapsiti smijenjene radi zabave masa, kad onaj tvo - što ti je nosio torbu po konvencijama - zna koji si blefer i koliko si nesposoban,i od prvog trenutka promjene samo misli :“Krenulo je a zašto ne ja?“
3. Što god mijenjali Crna Gora mora biti sekularna država. Ne bojte se „frontovci“. To ne znači da će se himni dopisati još stihova Sekule Drljevića ili da neki ovovremeni Sekula mora biti premijer, već da je država ali i politika odvojena od crkve i da je nezakonit kleronacionalizam koji upražnjavate. To što niste jedini nije opravdanje.
4. Crna Gora je građanska država i na vlast ne smiju doći stranke i pokreti koje ne priznaju ili falso priznaju suverenitet CG i ustavno građansko uređenje. Nacionalne stranke su nastale u ratnom haosu i taj rudiment ružnih vremena treba ukinuti, jer nacinalno zastupanje je nezakonito u građanskoj državi. Ne postoji nacionalna demokratija, već samo građanska, koja određenim demokratskim mehanizmima reguliše i garantuje nacionalnu i vjersku ravnopravnost.
5. Integracije moraju biti euroatlantske a ne euroazijske. Jeste da je zemlja okrugla i da „Manje više sve je zapad sa istoka kad se gleda“ ali jasno se zna gdje smo krenuli i ne može se svako malo okretati za 180 stepeni. Možda je zabuna i u tome što se kod nas na stvarnost gleda sa dva Istoka - sa ruskog i sa Bliskog istoka, a samo sa jednog Zapada.
6. Nisu promjene toliko komplikovane, ali ne mogu iz malog mozga i ipak zahtjevaju minimum stvaralačke cerebralne aktivnosti i političkog ukusa.Promjena na isto zove se „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“ i ne donosi boljitak.Naprotiv, donosi stagnaciju i dekadenciju.Promjena na gore nije ona lijepa željena Promjena,ma koliko ti dosadašnja vlast bila na vrh milokliza.Potrebno je strpljenje i odlučnost da se nađe treći ili četvti put.“Vječno vraćanje gotovo istog“ nije demokratska smjenjivost vlasti,već obična vašarska vrteška zvana ringišpil.
Zato, razmislimo i krenimo u promjene. Neophodne su. I.....
Složno isturimo grudi
Nek se po nebu ruj stijega prolijeva
Jel' to neko korača desnom
Lijeva
Lijeva
