Živko Nikolić je za sobom ostavio veliki trag koji je značajan ne samo za crnogorsku i jugoslovensku, već i za evropsku kinematografiju.
Nikolić je bio jako vezan za Crnu Goru, njene ljude, običaje i tradiciju. Rođen je 29. novembra 1941. u Ozrinićima kod Nikšića.
Pohađao je umjetničku školu u Herceg Novom a Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Upisao je glumu ali se cijelog života bavio režijom.
Svoj prvi film "Beštije" snima 1977. godine, "Jovanu Lukinu" dvije godine kasnije, a "Smrt gospodina Goluže" 1980. godine. Film "Čudo neviđeno" dobija Srebrnog medvjeda na festivalu u Moskvi 1984. godine i tuče mnoge rekorde u gledanosti u ondašnjem SSSR-u. Film "Ljepota poroka" u Izraelu postaje najgledaniji. Živko Nikolić snima i filmove "U ime naroda" i "Iskušavanje đavola".
Živko Nikolić, je ništa manje značajan opus uradio i na televiziji. Više od dvije decenije trajala je plodna saradnja sa Televizijom Crne Gore. Za njega nije bilo malih projekata: prihvatao se realizacije i niskobudžetnih emisija. Posebno poglavlje u Živkovom stvaralaštvu čine televizijske drame i serije: "Đekna još nije umrla a kad će ne znamo", "To kad uvati ne pušta", 1988. godine i serija "Đekna", potom "Narodni neprijatelj", da bi 1996. po scenariju Dragana Koprivice snimio "Oriđinale", prenosi CdM.
Živko je govorio da su na njega veliki uticaj izvršili poznati crnogorski slikar Lubarda, kao i Rembrant.
Dobitnik je tridesetak nagrada na našim i međunarodnim festivalima, među kojima se izdvajaju: "13. jul" Republike Crne Gore, Zlatne medalje 1976. i 1981. godine i Srebrne Medalje " Beograd" 1972. i 1974. godine, Srebrnog zmaja u Krakovu 1975. godine, Srebrne nagrade u Moskvi 1984. godine. Na festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma dobio je Povelju za životno djelo.
